Jučer sam nakon posla doma gledao plivanje na OI, a usput sam jeo musaku. To mi je drago jelo. Nakon hranjenja, krenuo sam se prati, jer smo Richard i ja išli kod dr.-a Phila. Tamo su se, kad smo došli, našle još i njegova djevojka te njena sestra. Gledali su vaterpolo, u kojem je Hrvat i opet pušio debelog s uzice. No, kako nam je bilo veselo, te zabavno, nismo se previše, dapaće uopće, živcirali oko mrskog rezultata. Nešto kasnije došle su još dvije djevojke, od kojih se jedna jako voli slikati. Pa su je i slikali u raznim pozama. U jednoj, ona pozira sa katanom, koju dr. Phil ima doma, i nakon što smo je vidjeli, Richardu i meni na um su pale razne ideje. Pa smo se prerušili u japanske borce. Pod prerušili, čitaj: stavili trake oko glave. I tako vješto prerušeni odigrali mali igrokaz za sve prisutne. U mojoj glavi, to je izgledalo ovako:
Nakon godina treniranja i usavršavanja pod čvrstom rukom Hato Masakija, drevnog učitelja koji pamti u daleku povijest, napokon sam bio spreman da zaslužim svoj mač i priznanje okoline. Na ceremoniji, mnoštvo već bijaše okupljeno. Čekao se tren kad ću iz ruku Hato Masakija primiti, samo za mene, u najvručijoj vatri Yokohame, isklesan mač. I dođe taj tren, mnoštvo je zanijemilo. Dok je učitelj Hato izgovarao drevni moto reda Kutzagacha, u meni je bridio ponos. Napokon! Moja prva katana. Pogledao sam malo među mnoštvo, i tamo vidio od sreće uplakanu majku. Pokraj nje, stajao je i moj otac, kao i uvijek, s kamenim izrazom lica. No, znao sam da je sretan. Učitelj Hato je bio pri kraju, i bližio se čas kada ću svojom rukom stegnuti korice svoga mača. Predao mi ga je lagano, kao da mi predaje tek rođeno dijete. Osjetio sam težinu mača pod rukama. Lagano sam ga isukao iz korica. U odrazu močnog metala, vidio sam naborano lice Hato Masakija. Bez trunke emocija, promatralo je, sada več bivšeg učenika. Uz najdublji naklon i povik HOTA!, zahvalio sam se učitelju. S divljenjem sam još neko vrijeme promatrao močno sječivo, ne primjetivši da se lice starog Hatoa namrštilo. Iz meni nejasnog razloga, Hato je podivljao. Uzeo mi je mač iz ruke i prijetio da će me napasti. Udijelio sam mu par udaraca, ali nije bilo dovoljno. On je imao mač. Krenuo je, u kako sada znam, finalni napad. Skočio je u zrak, poput kengura, i brzinom munje spustio se u mojoj blizini i svom snagom mi zario mač u prsa. Osjetio sam kratku bol, a onda neobjašnjivu toplinu. Gledao sam dok je vukao krvlju umrljanu oštricu iz mog prsnog koša. Što ga je spopalo? Zašto mi je to učinio. I to pred majkom i starim ocem!!! Pao sam na koljena dok mi je mozak radio ubrzano. Toliko pitanja na koje je trebalo dobiti odgovor, toliko zadaća koje je trebalo izvršiti, moj život je tek počinjao, a već sam bio proburažen. Nikada neću upoznati gejšu zlatna srca, koja će mi vidati rane i pojiti moje konje. Vidjevši da sam još malo živ, Hato Masaki izveo je svoj posljednji udarac. Tehnikom Kasawatii, koja se sastoji u nadrealno brzom trčanju pokraj žrtve i rezanjem vratne žile na ključnom mjestu, Hato Masaki mi je presudio. Moje beživotno tijelo ležalo je u lokvi krvi. Pijesak na podu poprimio je oblik malih grudica crveno-smeđe boje. Sunce je baš bilo zašlo za horizont, a iz daljine ćuo se zvuk potoka. Mnoštvo je već prije bilo zanijemilo i ukočilo se. Hato Masaki je mirno uzjahao svog vranca i bez rijeći odjahao u predivni suton. Žene su krenule s pjesmom, a muškarci su me odveli do staje. Ležao sam na plastu sijena, dok je majka nekontrolirano plakala. Otac joj je opalio šamarčinu. "Iya! Kasa uto hogu nagamuchi! Inachi kasiyatu!" (Ženo, nije vrijeme za plakanje. Sin nam je mrtav.). Otac otjera sve iz staje. Uze petrolejku koja je davala svjetlost zamraćenom objektu i baci je na plast. Nastane požar i sve izgori. Jedino što je od mene ostalo bjaše medaljon od čistog zlata koji mi je prije školovanja poklonio otac. Otac pusti suzu i zagrli majku. Krenuše šutke kući.
THE END
Evo i par slika koje možete pogledati.
Svečano primanje mača

Tren suludog napada Hato Masakija

Divljačku ubod u moj prsni koš

Završni udarac zadan tehnikom Kasawatii

Post je objavljen 18.08.2004. u 17:52 sati.