Prekosutra se otvara 10. jubilarni Sarajevo Film Festival.
SFF je rođen u opkoljenom Sarajevu 1995. godine. Kao svako ratno dijete bio je malo neuhranjen, ali isto tako, kao svako ratno dijete... nije se dao.
Za svoj 2. rođendan, 1996. Festival je dobio Otvoreno kino, koje će postati lajt motiv festivala, za koje će se uvijek tražiti karta više. Uspravio se na noge, "prestao se držati za stolić te je prohodao".
1997. godine festival je fino napredovao. Dobio je na boji i na težini. Kako smo mi Bosanci tersovi i spremni smo popljuvati sve što stignemo, dolazak Johna Malkovicha (znam kako ovo snobovski zvuči) natjerao je i one najveće "pljuvače" da se počeškaju po glavi i kažu možda će od ovoga nešto biti. Te godine festival je otvoren odličnim filmom Ademira Kenovića "Savršeni krug", a zatvoren filmom "Welcome to Sarajevo", Michaela Winterbottoma. (ili je bilo obrnuto, ne sjećam se više).
1998. zbog prve poslijeratne posjete jadranskoj obali, ovaj festival sam propustila, ali činjenica je da je dobro napredovao.
1999. Odrastao je... Postao je pravi veliki festival. Sa Festivala je izvještavalo 209 akreditovanih novinara iz svih dijelova Bosne i Hercegovine i iz inostranstva. Reportaže sa Festivala emitirane su, između ostalih, i na TV Arte, na Euronewsu, na hrvatskoj i slovenačkoj televiziji, Canal Plus – Španija.
2000. O festivalskoj veličini nije više potrebno govoriti. Dokazao se. Anegdota - Jedan dan poslije posla sa kolegicom sam sjela u kafe Linea M. Poslije par trenutaka sam primijetila da za susjednim stolom sjedi Steve Buscemi - SAM! Još uvijek sam bila u fazi zaluđenosti filmom Reservoir Dogs. I jedno vrijeme sam pokušavala neprimjetno buljiti u njega (sama konstrukcija ove rečenice opisuje nemogućnost radnje). Kada je primijetio (a nije mu dugo trebalo) upoznao se sa mnom. Dodao je kako ga u gradu svi primjećuju i prepoznaju, ali mu niko ne prilazi da ga moli za slike i autograme i kako je užitak biti u Sarajevu. Nedugo zatim je otišao, a ja sam bila ponosna što sam Sarajka. Slijedeće veče sam malo zakasnila na projekciju (čitaj: došla 1 minutu prije projekcije). Slobodan je bio samo prvi red... U otvorenom kinu sa gigantskim platnom i lošim stolicama, to je samoubistvo. Prvog filma se ne sjećam, a drugi je bio The Million Dollar Hotel. Kad ne lez vraže, do mene sjede jedan od scenarista filma... Bono himself. Mislim da je razumljivo zašto mi je to bila omiljeni festival.
2001. Festival je otvoren filmom Ničija zemlja. Za njegov daljnji uspjeh znate. Bile su organizovane radionice i seminari. Izbor publike za najbolji film je Ničija zemlja, Danisa Tanovića
2002. Dječiji program je bio organizovan i ranije. Ove godine je organizovan prijevoz za mališane širom BiH, kako bi došli i pogledali najveća ostvarenja u oblasti gdječijeg filma. Inače i sama sam redovni posjetilac gdječijeg programa. Publika je najboljim filmom u programu Open Air proglasila američki film Lilo&Stitch.
2003. Probio je cifru od 100 000 posjetilaca, festival je pratilo 277 akreditovanih novinara iz 25. zemalja svijeta. Apsolutni pobjednik ovog bio je Pijer Žalica sa odličnim filmom Gori vatra.
2004. I eto ga, stiže za 2 dana. Zbog izmjene režima rezervacije karata, nisam uspjela za sada nabaviti ni jednu. Karte su se rezervisale telefonskim putem. Od otvaranja telefona, pa 15 minuta kasnije broj je biralo 30 000 ljudi.
Koga interesuje šta će se na festivalu prikazivati ove godine mogu dowloadovati program ovdje (desni klik, Save Target As)
SFF 10 Brošura
Post je objavljen 18.08.2004. u 14:43 sati.