Naziv dolazi od engleske riječi ‘to mob’ i znači napasti, nasrnuti.
Odnosi se na životinjske vrste, koje u čoporu prijeteći okruže nekog svog člana skupine u namjeri da ga udalje iz svoje sredine. Pokusno je to odavno ustanovljeno kod majmuna, vukova, pa i kod mrava...
Naravno, ista stvar se odavna događa i u ljudskom društvu, napose u skupinama, u zajednicama, u poduzećima, zatvorenim radnim sredinama, napose i među samim namještenicima u zavidnom i neprestanom natjecanju...
Tada zavidne, frustrirane, nesigurne u sebe, neurotično ambiciozne i društveno nezrele osobe pribjegavaju sustavnom, često skupnom (šef i direktor; poslovođa i šef i sl.), organiziranom psihološkom mučenju slabijeg (čitaj:podređenog) člana skupine.
Zvuči li vam poznato??
Organizator mučenja je najčešće nadređena osoba na radnom mjestu, koja zbog položaja lako nalazi žrtvu, svakodnevno istoj nanosi nepravdu, diskriminira je, kleveće, umanjuje sposobnosti i zasluge progonjenog.
Progonitelj zrtvu tako dovodi trajno tjeskobno i stresno stanje, društveno je osamljuje, onemogućava u radu, želeći je navesti na neku pogrešku i krivi korak u pokušaju obrane.
Zatim se krivi korak odmah koristi za prijetnju otkazom, tužakanjem u više instance, za opravdanje pri uklanjanju predodređene žrtve s određenog posla, ali često i za nesnošljivi postupak prisile na otkaz.
U nezdravim sredinama uspjeh pokretača mobbinga, tog smišljenog psihološkog mučenja, može značiti napredak mučitelja i veći «ugled» kod ostatka zaposlenih.
Nakon obaranja žrtve pokretači mobbinga likuju i spremni su na nove slične pothvate u svojoj sredini, u kojoj gazeći druge postižu neki uspjeh. Taj uspjeh izaziva strah i kod ostalih potencijalnih žrtava u radnoj sredini i na taj način ih se drži u pokornosti...(Poznato je u našim okolnostima koliko svatko čuva svoj kruh, ne želeći se zamjerati sa nadređenima ili ne daj Bože dobiti otkaz zbog neposluha).
Ova pojava proučava se tek posljednjih desetak godina i smatra se namjernom agresijom i zlostavljanjem na radnom mjestu, u svrhu uništavanja osobnosti i radne sposobnosti unaprijed odabrane žrtve.
Zbog ovakvih situacija donešen je i Članak 2. i 22. u Zakonu o radu u kojem se nastoji zaštititi radnika od zlostavljanja na radnom mjestu.
Psihički i fizički stres može izazvati i preteški rad i nostvarivi zadaci koji se nameću spretno odabranoj i stalno ismijavanoj žrtvi.
Često se svemu pridružuje i prezir rada, umanjivanje sposobnosti i prava, pa čak i seksualno zlostavljanje.
Posljedice mobbinga su pogubne za rad i efektivnost, a nesagledive za zdravlje čovjeka općenito.
Mobbing se pojavljuje u svim sferama radnih sredina, pa i u vojsci, a provode ga npr. nadređeni nad novopridošlim vojnicima.
Tako mobbing postaje ozbiljna, psihološki smišljena i razrađena pojava suvremenog ljudskog društva.
Nadamo se da će nove zakonske odredbe za zaštitu djelatnika i namještenika od ove pojave uroditi plodom.
Ako ste poslodavac radije razmislite isplati li vam se provoditi mobbing ili poticati djelatnika na rad kakav želite.