Dvije nove aferice na pomolu (i treća koju smo lagano zaboravili). Prva je trenutno aktualno Belje i njegova privatizacija koja je sumnjivo povezana sa lokalnim HDZovim moćnicima koji tamo očigledno žare i pale. Ponuda je samo jedna i sindikati su se digli na noge jer im ne odgovara mogućnost otpuštanja radnika, niske otpremnine i koješta drugo.
No, fora je u tome da je Belje tvrtka koja posluje s gubicima (koji su navodno 500mil kuna) i koja je po svim osnovama zrela za stečaj; i sada umjesto da u ovom pokušaju privatizacije sindikati skupa s novim potencijalnim vlasnicima pokušaju ishoditi očuvanje najvećeg mogućeg broja radnih mjesta, odnosno da ishode najbolje moguće otpremnine oni će na sve sile pokušati spriječiti cijelu transakciju. Ne ulazivši u to da li je ponuđač idealni partner za belje ili nije (tj. da li ima neka pozadinska priča) ovo je samodestruktivni stav sindikata jer će im inače belje na ovaj ili onaj način završiti u stečaju, biti raskomadano a potom o očuvanju (ionako redundantnih) radnih mjesta više neće biti govora. Uza svu pozitivnu stranu, sindikati su se dosada pokazali kao posljednji stupovi odavno zaboravljenog komunističkog sustava u kojem neškolovani a zakonom zaštićeni sindikalni povjerenici svojim nerazumnim stavovima ugrožavaju egzistenciju ostalih.
Druga afera na pomolu je Sisačka željezara koja se sada po novinama povezuje sa bivšim ministrom Jurčićem što uopće nije točno, budući da je tu cijelu prodaju iscenirao lokalni župan i HDZovac Đuro Brodarac; dok je ministar Jurčić samo pokušao spasiti što se spasiti dalo. (sudeći po modusu operandi Brodarac i njegov osiječki ekvivalent su ne samo partijski drugovi nego i sjajni kolege i jedan uzor drugome).
Opće je poznato kako je država iznimno loš vlasnik, što su sume novaca u igri veće i što je vlasništvo nad nekom imovinom maglovitije ili neopipljivije to je upravljanje tim istom novcem ili imovinom lošije. Nadalje, funkcija stečaja nije da se u njemu namire vjerovnici (što je tipično hrvatski stav i ujedno razlog zašto stečajevi traju godinama) nego da se na najbrži mogući način sa tržišta uklone nesposobni pravni subjekti. Ukratko, u okolnostima koje okružuju Belje ili željezaru (ili Vrbovec koji smo skoro pa zaboravili) teško da će se naći kvalitetno i trajnije rješenje. Bolje vjerojatno nismo niti zaslužili.
Post je objavljen 18.08.2004. u 09:27 sati.