Oni su svuda oko nas, oni su super rasa.
Kako ih možemo prepoznati???
Najpametniji su. Njihova pamet je svijetlo u mraku kojim bauljamo mi obični ljudi. Oni nas savjetuju u svakom trenutku, oni nas usmjeravaju tamo gdje nam je mjesto, oni nas kataloški svrstavaju u razne kategorije, klasificiraju, prebrojavaju, udaraju pečate i etikete. Njihova mudrost je univerzalna i nadnaravna toliko da dijele lekcije Kristu, Budi, tebi, meni, svima. Njih se ne smije dirati, kritizirati, njima se ne smije nikad prigovoriti. Veličanstvenost i nepogrešivost im je u genima. Nikad, ali doslovno nikad dok prosipaju svoje bisere mudrosti, običan čovjek ih ne smije priupitati za glupe stvari, recimo kao što su do sada u životu napravili, kakvi su im rezultati postojanja, to je zabranjeno i nepristojno. Ako se tko i usudi nešto na tu temu priupitati, tad se razbjesne, rašire svoje oči, iskese zube i povišenim tonom izribaju dotičnog. Količina gnjeva koju su kadri izbaciti iz sebe može biti silovita poput atomske bombe. U stanju su pokrenuti uragane, tornada, zemljotrese, poplave razorne moći. Moramo znati da su oni uvije u pravu i da se samo mi, obični ljudi nalazimo pod povećalom, a oni su ti koji su pozvani da nas kroz ista promatraju, kritiziraju, ismijavaju, pribijaju na križeve srama. Njihov intelekt je u direktnoj vezi sa nama običnim smrtnicima nevidljivim super računalom. Iz njega crpe svu pamet svijeta i nama je skupo prodaju. Koji put to platimo vremenom, koji put nelagodom, a najviše živcima.
Dogodi se ponekad da se i međusobno nađu u sukobu, da zarate za životni prostor koji nemilosrdno žele zadržati za sebe i do posljednjeg atoma eksploatirati. Budući da nemaju srce već samo veliki mozak, tamo gdje oni zarate tu više trava ne raste. Ako se samo netko od običnog puka usudi dobronamjernim riječima, rođenim u srcu, ušuljati u taj prostor, pometu ga poput smeća. Znaju ponekad i neke od nas uvjeriti kako pripadamo njima, super rasi, hrane se našom željom da budemo bolji. Čak nas i bodre u našim nastojanjima. Ali kad osjete jaku spregu srca i mudrosti, obruše se svim raspoloživim oružjima.
Eto to su oni, nadljudi. Imao sam prilike mnoge od njih upoznati, čak sam neke i volio, dok me nisu počeli gaziti. Ako netko od vas poznaje bar jednog pripadnika te planetarne vojske, znate o čemu pričam. I za kraj evo riječi onoga kojega su prije dvije tisuće godina razapeli i kojega bi i sada razapeli da je živ.
Promatrajući kako su uzvanici sebi izabrali prva mjesta, reče im usporedbu: "Kad te netko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto, da ne bi bio pozvan tko odličniji od tebe i da ti tvoj i njegov gostoprimac, kada dođe, ne bi rekao: «Ustupi mjesto ovomu!» Tada bi ti, postiđen, morao zauzeti zadnje mjesto. Nego, kad si već pozvan, hajde i sjedni na zadnje mjesto, da ti gostoprimac, kada dođe, rekne: «Prijatelju, pomakni se naviše!» Tada ćeš biti počašćen pred svim uzvanicima. Jer svaki koji se uzvisi biti će ponižen, a koji se ponizi, biti će uzvišen." Luka 14.7.
ps.
Nedam im svoje zadnje mjesto :))
Post je objavljen 17.08.2004. u 22:14 sati.