Marketing
Kakva laž!
Svaki se mjesec nadam sve više.
Mada vjerujem sve manje.
Pa mi je svaki mjesec tih dana sve teže.
Osjećam da je teret sumnje sve veći. Onda si obećam da neću misliti na to. Zatim ne spavam noćima jer maštam o budućim pokoljenima.
Znam da je suđeno da u moj život dođe jedno točno određeno dijete i da vrijeme njegova dolaska još nije stiglo. Znam i to da je na svijetu puno djece koja bi voljela da im dam svoju ljubav. No, mlada sam pa se tako tješim. Ali i utjeha je sve besmislenija kako se približava jedan pa drugi rođendan.
Jedni mi kažu da se trebam opustiti.
Drugi me pitaju što još čekam.
A ja imam sve manje inspiracije za šaljive odgovore.
Pa im slažem.
Kažem da još ne želim dijete.
No i to laganje, iz mjeseca u mjesec, pada mi sve teže.
Post je objavljen 17.08.2004. u 11:53 sati.