posto sam pisala vec,o svim ovim bolesnim ljudima oko mene,koje ja istina,puno volim,bilo bi red da napisem nesto i o nekome koga volim jos vise(!hhahaha)a ko je za cudo Bozije zdrav!!!!to vam je moja srodna dusa,moja osoba koju mogu nazvati u po noci i priacti sa njom tri i po sata,koju zelim da cujem kad mi je lose,ili kad sam prestravljena jer upravo citam neki jeziv horror(!hahah),od koje mi je samo potrebno da kaze"hani" i sve je opet ok...osoba ciji je glupi humor(tako ga ona naziva,ali uopce nije glup)meni kao melem za dusu,i zbog cijih se izvala(citaj:simpaticnih komentara:D)bacam sa stolice i valjam po podu,osoba koja je u stanju da me nagovori na bilo sta,i jedino bjegom mogu savladati iskusenje da to stvarno ne uradim...osoba koja je najzasluznija da mi kredit nestane za nepuna dva dana(ok,mozda malllllkiceeee pretjerujem...al samo malkice),to je neko s kim zelim ocuvati taj prijateljski odnos po svaku cjenu...ali...bojim se samo da opet ne krene sta losim putem,kao kod vecine mojih "prijatelja"...al nekako imam osjecaj da moja SRODNA DUSA,takvo sto nikad ne bi radila...ne znam sto,al imam osjecaj da kao da se poznajemo citav zivot vec,pa mozda cak i onaj period prije zivota(zahvaljujuci tom osjecaju,i njoj,sigurna sam da takvo nesto postoji...da su nase duse zive prije nego nasa tjela ozive...mnogo prije...)!zar nije interesanto kad nadjete osobu ciji su se starci na isti dan,iste godine,u istoj opcini vjencali kao i vasi?!a i ne poznaju se ustvari...
toliko toga bih mogla reci,toliko vaznih stvari,jer sve sto se moze reci o njoj je vazno,bez obzira koliko glupo to sad nekome zvucalo,i koliko ovo sad uticalo na njen ego-trip(znas ti o cemu ja pricam,zar ne?!hahah)...mozda bas zato sto nemam sestru,sto nemam tako super odnos sa starom kao neki drugi,sto sam se i previse selila,i premjestala iz skole u skolu,iz jedne sredine u drugu,i sto zahvaljujuci tome nikad nisam mogla imati jednu,njajaranicu,mozda je bas zbog toga toliko volim!definitivno je volim kao malu seku,i zovem je "mala"i ako je visocija od mene,al uvijek kad cujem da se nesto lose dogodilo nekome,prvo na sto pomislim su ona i Sanja(o kojoj se ima isto tako sto sta reci...),ali mi bude glupo zvati ih i pitati"jesi ok?jel sigurno sve uredu?"i priznati da sam se nekako brinula..ne znam zasto,al imam neki osjecaj da je jednostavno potrebno ponasati se tako,i onda kad uhvatim sebe kako igram ulogu starije seke,osjecam se nekako glupo,kao djecaci kojeg su upravo uhavtili kako krade bombone...tesko je to opisati,a jos teze shvatiti...tesko je uopce biti u takvom polozaju,i jos teze to nekome reci,a da on ne pomisli da si lud...s nekim osobama sam nekad tako povezana(mozda je to telepatija,a mozda i jednostavno ta neka mentalna veza,koju imaju ljudi s ljudima kojima su im dragi),i nekad mogu da osjetim(bas da osjetim,ne da predvidim il takvo nesto...nego da sojetim)kad je njima lose,kad im se desava nesto lose,ili kad ce da budu online,ili nazovu,ili kad jednostavno trebam da nazovem i samo pitam kako su,a i oni(nisam bas sigurna da su svjesni toga)osjete to isto,i jave mi se bas u pravom momentu...takvih ljudi nemam puno,ali ipak ih ima...to su cetiri osobe(mozda neko nema nikog takvog,al ja imam cetiri!cak cetiri!)i ona je jedna od njih!
ponekad mi bude samo potrebno da mi kaze bilo sta,bilo kakvu glupost,i meni odmah bude bolje...zaboravim na sve gluposti oko kojih se vrti moj zivot,i sve sto ostaje je ta neka povezanost,ta neka zelja da samo pricam gluposti,i da mi ona samo prica gluposti,koje su tada za mene vaznije od bilo cega drugog...
ponekad pozelim reci hvala!hvala za sve!hvala sto si tu kad mi trebas,hvala sto me nasmijavas,tjesis na nacin na koji samo ti to mozes(i ako mislis da nemas bas "talenta" za to...nije tako...ona tvoja poruka,onu noc kad sam bila bad,pomogla mi je puno,i onaj tvoj post...i hvala ti i za to!)!hvala sto postojis!!!hvala Bogu sto postojis!
ali ovako kad ovo citam,pomislim da bi to svakom drugom osim meni zvucalo glupo,zvucalo kao da ja to govorim tek onako,radi reda rad...al nije tako...pa ipak u mojoj glavi pobjedi ona zamisao da me neces shvatiti ozbiljno,i to uvijek jednostavno presutim...
ja nikad u zivotu nisam od prijatelja trazila vise nego sto dajem,ali sam vecinom dobivala mnogo manje...s tobom to do sad nije bio slucaj,i ne znam hocel se sta promjeniti,hocel se stvari pogorsati,hocemo li zza sto godina i dalje biti ovo sto smo danas,srodne duse..hocemo li i za sto godina pomisliti jedna na drugu kad nam je lose,ili dobro(ja to bar radim....ustvari,ne znam za tebe...)hocemo li ostati na "hani" i "srodna duso",ili cemo preci na obicna bezvrijedna imena,kojima nas nazivaju i svi drugi koji su prosli kroz nase ziote,hocemo li se uopce sjecati jedna druge,kada budemo sjedile u nasim samackim stanovima sa mackama(ili ribicama)jeduci hurmadzike s komsijama na razlicitim krajevima svijeta,ili cemo posjecivati jedna drugu,sretno udate,ili bar sretno zaposlene...ko zna...samo Bog...al ono sto mi mozemo uraditi,je napraviti najbolje od ovog vremena koje imamo sad,i pokusati to odrzati sto duze...
jebi ga,bar cemo imati vjecno ono "ej hani"...u to bar vjerujem :-)
Post je objavljen 16.08.2004. u 23:49 sati.