Vozio sam se jednom prilikom s frendom u tramvaju i on je pričao o svojoj omiljenoj temi, seksu! I tako je taman negdje oko glavnog izjavio "Kod mene za seks moraju postojati emocije" i ja se već lagano namještam u "pa dobro" fazon, ali on nastavlja rečenicu "imam malog, pa sumnjam da bi bez toga ličilo na nešto". Ne'š ti romantike, eto kakvi problemi muče one koji prolaze kao emocionalno emancipirani među nama "muškim svinjama". Pa nek mi onda neko kaže da žene drže monopol na komplekse. Razlika je čini se meni više kozmetičke prirode, gdje jedni brinu što će moći pokazati, a druge što će drugi moći vidjeti.
I zaista onaj koji tvrdi da ga kad gleda svoj omiljeni pornić motika od trideset centimetara ne natjera na razmišljanje, je najvjerovatnije ili loš lažov ili ima jednu od trideset i jedan, a ova druga kategorija je dovoljno malobrojna da se može zanemariti. Nije bez veze to koliki je Lučiću, vjerovatno jedan od najrađe potezanih komentara u povjesti ovih prostora, dok je svojevremeno Pamelino "You were so deep in me last night, it was beyond pain" nešto čega se malo ko želi sjećati. I pri tome je potpuno nebitno što tako nešto, barem među pripadnicima svoje vrste teško da bi imao gdje staviti, baš kao što je ekstremnim pripadnicima bodybuildera svejedno što ne mogu sami skinuti majicu sa sebe! Bitna je pojava, ne funkcionalnost. Jer drugi su tu i tako bitni eventualno kao hranioci ega i potpuno je jasno čija tu očekivanja treba zadovoljiti, za postizanje nirvane.
I to nije ništa neobično u svjetu gdje se poželjnost mjeri visinom računa u banci. Ljubav veličinom dijamanta na prstenu. Uspješnost dužinom cifre koja je u salonu bila ispisana na naljepnici prikeljenoj na šofer šajbu aktualnih kolica. A seksipil se određuje proporcionalno broju grudnjaka i stupnju napredovanja istog kroz abecedu (sadržaj nije toliko bitan, ako je sposoban za samostalno stajanje) i obrnuto proporcionalno konfekcijskom broju. Zapad kojem težimo je svoje kriterije odredio vrlo jasno. U anketi provedenoj među amerikancima na pitanje što im je najvažnije kod izbora partnera najbrojniji odgovori kod muškaraca su bili "izgled", a kod žena "postignuti status"! Ostavit ću onima koji su više filozofski nastrojeni od mene, da rangiraju odgovore po kriteriju, na kojem bi se dječji brodić prije nasukao.
Eventualno da primjetim, da je unatoč prividnoj pragmatičnosti ženskog odgovora, teško za povjerovati da je mozgić kome je posjedovanje Louis Vuitton torbice ili Manolo Blahnik cipela, kriterij koji zamjenjuje ono "mislim" ispred "dakle postojim", sposoban ne pridavati poseban značaj tome ima li ili nema u svojoj kolekciji neki unikatan primjerak i u boksericama svog dobro situiranog partnera ili ga treba nabaviti na drugoj lokaciji. Bez obzira koliko to eventualno bilo ili ne bilo bitno ili potrebno.
Post je objavljen 16.08.2004. u 16:59 sati.