Od puberteta me još proganjaju moje misli.
Vrište mi u glavi. Počinju polako, pa sve brže, brže i brže ...
Do neraspoznatljivosti pojedinih riječi.
Ne događa se to često.
Ponekad.
Kad sam umorna.
Kad ispuštam jajašce.
Kao da me opominju.
Ne mogu ih slušati.
Bojim ih se.
Izluđuju me.
Ili sam luda a oni su samo dokaz te moje ludosti. Ne znam.
Idem ih probati ugasiti.
Post je objavljen 16.08.2004. u 15:40 sati.