disklajmer - od sad pa na dalje č i ć pišem iskljucivo sa c, i to tako dok se ne naucim pameti, fala na razumjevanju...
Dao sam joj pusu. Zagrlio sam je. Stajao sam sa njom na kisi. Volim ju... I sad zamisli šok koji sljedi akokada joj kažem "volim te". Ups... Ne, to nije pravi korak... Ovo je bezpotrebno... U biti, zašto da se uporno tjeram na ovakve gluposti? Pravilo glasi, ako se ne desi u 2. minute, neće se desiti uopce... Pa jebote to su rijeci! To su samo rijeci! I moji osjecaji se tope u njima! To je taj san koji sanjam, to je taj miris u zraku, to je ljubav! To je ono što svaki dan gledamo u filmovima, u njohovim bezkrajnim bunarima mašte u kojim je sve moguce, u kojima je sve moguce, u kojim smo napokon slobodni da radimo kako nam volja! To je onaj osjecaj u trbuhu kada shvatimo da znamo sto zelimo! O zašto, zašto to mora biti tako komplicirano?! To je najdivniji osjecaj na svijetu, a mi smo ga shrvali u proklete rijeci! U nista! U san, u film kroz oci redatelja, kroz lece kamere, kroz zrake ekrana, i to nicem ne sluzi osim da ulazi u nase snove kao san! Kao film! Neopisiva ljepota, to je ništa više nego ljubav! Zašto pricati o tome! Zašto sanjati o tome?! Jer ako ce to u meni biti sam san onda bacam sve, mrznju, ljubomoru, nadu, tugu, srecu, ruke, um, sve iza sebe jer cu rađe biti bez osjecaja nego da sanjam o ljubavi! Baš me briga kako sve zvuci! Baš me briga dal se ljepota piše sa č ili ć! Baš me briga dok vi ovo citat smatrate da sam izgubljena duša, luđak, kreten, al ako ne ništa, ja znam što hocu! Hocu nju! Jer sam zaljubljen u nju...
Dosta rijeci... Dosta poštapalica... Dosta savijeta... Ma jebote, dosta svega...
Ako mi ovo ne uspije, ovo ce biti moj zadnji post... Neki bezpotrebni bezgramaticni zaboravljeni post... I ako se više ne vidimo, bilo mi je ljepo, i fala na čitanju...
Post je objavljen 15.08.2004. u 23:43 sati.