Ovaj sam tjedan čak stigla ispeglat zaostale haljinice i košulje, pa sam sad sva ponosna. Oribat sve fuge između kuhinjskih pločica i presložit sve u ormarima.
Stigla sam svaki dan skuhati fini, zdravi ručak s dobrim omjerom ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Stigla sam se naspavati kao nikad u zadnjih 5 godina
, stigla sam čitati, pisati mejlove
, stigla sam svaki dan gledati filmove, smijati se i nokte manikirati bar dvaput na dan ...
Ma, bilo je vremena, želje, volje i snage za sve 
Uhvatila me tuga pri pomisli da je od sutra sve opet po starom, da ću gledati ona ista siva lica i žvakati po stoti put iste priče.
Mada volim svoj posao. No onda sam se sjetila što je jedan mudri čovjek zapisao:


