S druge strane doline redala su se bijela brda u nizu, ponavljajući isti prvotni oblik.
«Ponavljaju isti oblik. Kao veliki bijeli…klonovi», reče djevojka, pijuckajući pivo.
«Smiri se, draga. Naručit ću nešto jače. Dva dupla Scotcha», vikne Amerikanac konobarici.
«Nisam uznemirena, samo primjećujem kako su ova bijela brda u daljini sva međusobno nalik», odgovori djevojka.
- «Popij, Jig. Bit će ti bolje. Taaako. Još dva, molim!»
- «Dobro mi je. Samo gledam brda…gledam…»
- «Da, gledaj, ta operacija nije ništa strašno. Uspavaju te na pet minuta i izvade ti jednu stanicu iz tijela. Samo jednu. Jedna k'o nijedna, vrlo važno. Naručit ću još, može?»
- «I što će biti onda?»
- «Dobit ćemo novac i bit ćemo sretni.»
- «A što će biti sa mojim jajašcem?»
- «Ono neće dobiti novac i neće biti sretno. Ludi znanstvenici uzgojit će od nje tvog klona. Na kojem će izvoditi monstruozne eksperimente. Ali to se nas ne tiče. Popij, draga…»
- «Misliš da je u redu da to učinim?»
- «Naravno, otkupit će ga jalova bogatašica i pružiti tvom potomku ljubav, sigurnost, budućnost, školovanje na najboljim univerzitetima. Možda postane genetičar. Ali ako ti ne želiš, ja te neću nagovarati. Sama odluči…»
- «Ako ti želiš, pristajem.»
- «Ja bih svakog mjeseca prodao, da ih imam. Baš je peh što ih mi, muškarci, nemamo.»
- «Bit će nam dobro, kad dobijemo novac.»
- «Da sam ja žena, obogatio bih se tako. Zgrnuo bih milijune, da tebe usrećim.»
- «Da si žena, ne bi me mogao usrećiti.»
- «Ali ja bih se trudio, rodio bih, ako treba…»
- «Hihi…rodio bi…hihihi…»
- «Haha. Hajde popij, pa idemo u bolnicu.»
Lucy Fair, vaša dopisnica iz Zone sumraka
Post je objavljen 15.08.2004. u 16:34 sati.