...sam se osječao snažno. istovario sam kamion, nakon sati fotokopiranja i drkanja po ispostavkama, zaprimkama, isprimkama i primkama svih vrsta, boja i samo jednog oblika, no razlicitih velicina.
jebeno je istovarit kamion.
nego, pušim ja ispred firme i neke dve čuče tam, i ja taman na telefonu sav dobar i zabavan, pičke se smiju, reko eto, jebeno, ne...i izlazi iz karle del ponte moja tiha patnja. moram promjenit ime svoje patnje diskrecije radi. moja tiha patnja zove se đurđica i nekakva je egzekjutivka na stori supernovi. ja sam njoj uletio kad smo se upoznali sa -"a ti tu rašfu rekvizite i to, ne?" na kaj mi je rekla da je ona in čarđ of emisija na kaj sam reko, ooo ambiciozna koka, a. dobar sam bijo. nosio sam neka bolnicka kolica do njenog auta onomad, hodajuci uz nju oduševljeno. koka je vrhunska. nema previse sminke, sve ono neka elegancija. ma picka i po. ono, koka jebote.
tiha zaljubljenost, patnja, pizdarije. ima svoj auto i stan. đurđica, ja bi te ljubio. ali, avaj! uzalud ja to...
kao da barbaru radulović barim. đenifer koneli ko da barim. ona je egzekjutiv koka a ja mali skladištarski kreativac. bijedni crv u njenim funkcijonerskim ocima. đurđica, ako me citas. da li bi me mogla voljeti? dobro kopuliram. na to picke padaju. :D
rekla je koka da me cita na netu. valjda ono s rafom, ne znam zakaj bi pratila blog.
đurđica.
tu oko mene vičeju glasno.
a ja mislim na nju. đurđica.
nego, da napomenem. ove čučure koje su bile s njom, tojest koje su bile vani su jebeno top of da pops. ono, vrhunske. bile su samo 2 oma vani. negdje 20 kuki i te spike. jedna je bila plava. mala, plava, ma preslatka čičona. slatkica. uf.
nju bi oma, jos prije đurđice. zakaj?
đurđica me plaši. više od mraka. :D
Post je objavljen 14.05.2004. u 20:11 sati.