Srijeda je 11. kolovoza U 'Belot klubu Velebit' vrijeme je i za go. Iz Velike Gorice došli smo Tea i ja. Danas se i ona uključuje u 'Listu'. Pripremili smo garnituru. Bili smo jedini od igrača goa u 19 sati tu, pa je pao izazov Tee, u pokušaju za prvo mjesto liste. Tu su i realne šanse, jer Tea je često bila pobjednik u našim partijama. Tu je i osam prednosnih kamenova.
Nismo počeli odmah, jer Tea mora prvo odgledati 'Prijatelje', koji su upravo na programu, a TV je u prostorima kluba uključen. I tako, uz pripremljenu garnituru gledamo 'Prijatelje'.
Vidim, dolazi nama nepoznata osoba i pogledom na go i nas prilazi stolu.
Rekoh sebi: 'Jel konačno netko od blogera?'.
'Dobar dan.'
'Dobar dan.'
'Vidim interesira Vas.'
'Da, i zato sam došao ovamo.'
'Što, vidjeli ste na blogu', ja ono direkt.
'Da, vidio sam na blogu gdje se može nači netko tko igra go. Znam za go već preko 10 godina. U Slavonskom Brodu sam u doba rata u skloništu igrao s prijateljem. Imam neki program za igru na computeru. Zanima me, pa sam došao.'
'Fala blogu za adresu gdje igramo.', rekoh u sebi.
Bio je to Damir, koji radi u Zagrebu. Zanima ga. Danas je samo gledao i pokazao mi program na džepnoj računaljki (GNUGO). Isprobao sam program.
Prošli 'Prijatelji' i Tea je spremna za igru. Iz otvaranja izašla je s prednošću. Zna ona kako se to radi, kada ima prednost. Uspijevam joj ponešto grupa porušiti, ali ogroman joj je ostatak prostora. Oživljavam joj u jednom kutu. Potom joj na fintu rušim još jedan, ali još uvijek poenski vodi. Vidi to i ona. Ne ostaje mi drugo, do da pokušam zaživjeti i tamo gdje se ne može. Vješto me spriječeva u namjeri, ali izčeprkavam neki ko. Ni to nije dovoljno, jer ne mogu puno dobiti u ko- borbi. Tu Tea griješi. Nastoji mi kao ko-prijetnju vršiti pritisak na veliku grupu, ali to je borba grupa s jednim okom i bez oka, gdje ona nema šansi. Riješavam ko. Sada smo tu negdje poen-dva razlike. Slijedi prikupljane sitnih poena, gdje sam malo vještiji. Dobivam partiju za 10,5 poena. Uh, nije bilo lako.
U međuvremenu je stigao i Davor Gorički.
Pita: 'Je li Tomi došao?'.
'Nije.': rekoh: 'A, rekao je doći''
Davor ga naziva. Tomi mu javlja da dolazi za pola sata. Davor prati partiju između mene i Tee. Prođe i partija i pola sata. Gledamo na sat, jer Tea ne može do jako kasno. Ipak se odlučuje krenuti s partijom Tee i Davora za listu. Igraju ravnopravno, a Davor je crni. Bilo je u toj partiji velikih frka i ugrožavanja grupa. Vrijeme, ono srednjoeuropsko na satu, bilo je neumoljivo. Moralo se prekinuti, jer Tea mora doma. Partija nije završila, pa protivnici ostaju na istim mjestima na listi.
Tomi još nije došao, pa se Davor nada da će se s njim nači tu negdje vani, na Trgu.
Tea i ja odlazimo put Gorice. Stiže joj na autobusnu stanicu u Gorici i tata autom i ostaje im još put kući u Vukovinu. I tako jedna djevojčica iz Vukovine dolazi u klub, a skvadra tu iz Zagreba ne. Svaka čast Tomiju, jer on je dolazio, ali nije uspio doći. Mislim na one, koji ni ne pokušavaju.
Stanje na listi je sada:
1. Mladen Smud 2. dan (V.Gorica),
2. Stjepan Meštrović 7. kyu (V.Gorica),
3. Tomislav Baotić 10. kyu (Zagreb),
4. Marko Vračan 10. kyu (V. Gorica),
5. Marko Novak 12. kyu (V.Gorica),
6. Davor Gorički 11. kyu (Zagreb),
7. Marijan Sviličić 12. kyu (Zagreb),
8. Siniša Zadjelović 10. kyu (V.Gorica),
9. Zvonko Bednjanec 2. kyu (V.Gorica)
10. Luka Vračan 17. kyu (V. Gorica) i
11. Tea Robotić 9. kyu (Vukovina)
Lista ide dalje.
Izblogao bloger Mladen
Post je objavljen 13.08.2004. u 07:16 sati.