Marketing
Predikat
Dragi,
Bila sam na jednom okraćem putu, toliko kratkom da nije vrijedan spominjanja. Međutim, za mene je današnji dan važan iz dva razloga. Prvi, zvuči gotovo nevjerojatno, ali živa sam se s puta povratila. 
Bar se nadam da nisam k'o božemprosti Bruce Willis već umrla i da ću kao naknadno saznati da ustvari više nisam živa. 
Kao svi ste vi tu, dragi čitatelji i blogeri, da mi kažete kako, ipak, nismo izašli živi iz onih škara i da je onaj šleper ipak bio jači-kvači. I ono kao stalno blogam, dok jedan dan ne skužim da su svi blogovi ustvari današnjeg datuma i jednog predvečernog sata i minute. Iako je, recimo, prošlo mjesec dana od mog puta. Creepy. 
Drugi je razlog zašto je današnji dan važan taj što danas svečano prestajem sa svojom višednevnom (pet višednevaka) apstinencijom od bloga. Vidjela sam da mogu bez bloga. Mislim, vidjeli ste i vi sami da mogu bez bloga. Sad ću na bilo koji komentar da sam postala opsesivna s blogom samo otfrknuti nosićem i odmahnuti rukom! 'Ko ja? Ma, daj, ne budi silly, Milly! Mogu se odviknut sutra opet.. i preksutra.. i kad god hoću! 
Ali neću. Bar ne za sada.
PAZI 'VAMO RUBRIKA Jeste li znali što je Miss Alabame za Miss SAD-a 1994. odgovorila na pitanje ako bi mogla živjeti vječno bi li to htjela i zašto? " I would not live forever, because we should not live forever, because if we were supposed to live forever, then we would live forever, but we cannot live forever, which is why I would not live forever". 
Neugodna stvar u vezi mog blog-izostanka jest ta da me čeka hrpa stvari za pročitati. Mislim, stvarno ne znam kako oni koji odu na duže, pr. na godišnji od tjedan dana, rješavaju problem nepročitanih blogova. Evo, mene nervoza hvata odakle da krenem. Koliko sam shvatila blog nije radio od sinoć pa do danas ne-znam-kada i mogu vam reći da mi je drago. Imam manje blog-posla. Nego! Vezano uz to da nije radio, evo vam jedan zgodan link: The page cannot be fucking displayed! Poludim kad se pojavi taj "cannot be".. Kome ti to kenotbi, sunce mu žareno!
Nego, na slici sam vam ja na tom putu, ne smijem reći gdje sam bila, a ono sa strane vidite neku radoznalu babu-Talijanku. Baba je stalno vikala "momak, jesi mi ti to zapišo ulazna vrata??" samo na talijanskom. Mi smo se pravili nevješti, kao da nismo iz susjedne države Istre, i samo se namjestili u pozu kao da plešemo tango.
Kad kažem "mi", mislim na nepoznatog mladića kojeg sam zamolila ako se može na sek slikati samnom kao da plešemo tango. Volim spontane fotografije, a ne ono staneš pa buljiš u kameru i ceriš se k'o božemprosti Iva malo-slabih-živaca Majoli. Pristao je, pod uvjetom da bude i on na slici. Ne vidi se na slici, ali sam slučajno zaustavljenom prolazniku kojeg sam zamolila da nas slika u slučajnoj tango-pozi pet minuta procjeđivala kroz zube "jesi sliko više?! ne mogu u ovoj pozi još dugo". A i nije mi bilo svejedno, stalno sam ga motrila krajičkom oka da mi ne bi nestao s novim (smijem se valjda i ja jednom pohvalit?
) digitalcem. Na kraju se višeminutni trud isplatio. Još kad bih znala kako da slučajnu babu izrežem iz ovog spontanog kadra. Što ja pričam uopće.. htjela sam vam samo reći da mi je slučajno falio blog.. žao mi je da niste bili slučajno samnom!
Aj idem sad stvarno, još ću se na kraju izletiti gdje sam bila, prokletstvo, svih mi bubnjeva Darkvuda! 
I da brže bolje objavim ovaj post prije isteka dvanaestog dana kolovoza, da nemam previše rupa na kalendaru. Idem! Bok! Čitamo se onda sutra, ok? Mah mah! Ako sam što propustila molim da mi napišete u komentaru. Moram ići spavati. E, jel se vama događa da vam editor dvaputa u desetak minuta napravi refresh, a da su vam prstići bili daleko i od miša i od funkcijske petice? :Zbunj: 
Laku noć! Gasim kompjuPost je objavljen 12.08.2004. u 23:59 sati.