Na poslu je bio jedan od onih dana kada covjek ima milijun i jedno pitanje, a nula, nada, zip odgovora; kada ti se ljudi samo fino smijese, a jednom rukom ti stavljaju gomilu papira u in-tray; kada mislis da si konacno zavrsio sa jednim, a kad ono, zajeb na zadnjem koraku i ponovo ispocetka. I kako se drugacije razonodit nakon ovakvog fijaska od dana nego udarit (ijopet) po najlakse kvarljivoj robi, tj politicarima? Pogotovo kada se uzmu u obzir velebne, stilisticke, ostroumne i nadasve nadahnute izjave najmilijeg precjednika jedne uber-velesile koja moze ostati neimenovana. Potaknuta njegovom najnovijom bisernom izjavom koja glasi "Our enemies are innovative and resourceful, and so are we. They never stop thinking about new ways to harm our country and our people, and neither do we.', odlucila sam se malo vise obrazovati o tzv. "bushisms" i proucila online hramove posvecene filozofiji jednog sasvim obicnog covjeculjka (ko fol) ciji je jedini grijeh da previse voli svoju zemlju i gradjane koji zive u njoj. Blagosiga svima nama!
Ako se netko sjeca Ivana Noble-a i njegovog online dnevnika kojeg redovito pratim: evo zadnjeg posta u kojem Ivan opisuje strahove od obavljanja CT nalaza (Ivan boluje od neizljecivog tumora na mozgu) i radosti sto mu pruza tek rodjeni sin. Nit previse umuje, nit previse popuje: go, Ivan, go.
Post je objavljen 12.08.2004. u 22:58 sati.