Eto, ovo je moj prvi blog!
Mislim, sad nemam neku inspiraciju za pisanje, ali nekak mi je bila zanimljiva ideja imati vlastitu stranicu i da mogu cijelom svijetu reći ono što ne želim izgovorit... da, dobro, dosta o tome...
Nego, danas sam se vidjevši maturante na Črnomercu sjetila sebe prije nekih godinu dana.
i onda skužim kak se sve promijenilo... ja više nisam ona ista cura koja se živcira oko toga dal će se upisat ne faks, kak će proć matura, dal ću nać ljubav svog života i dobar posao...
Danas sam na faksu (onom kojeg sam željela), matura je bila najljepše, ali možda i najteže emotivno iskustvo srednje škole, imala sam najbolji posao na svijetu, posao na kojem sam upoznala neke izuzetne ljude, i možda najvažnije upoznala sam sebe...
....a ljubav? ne znam jel to bila ljubav, ali dobar je osjećaj... nije ljubav života, ali je poticaj, energija, motivacija i tuga, u isto vrijeme. još uvijek malo boli, ipak je ostalo sjećanje, ali nekako sam ipak uspjela polijepiti komadiće slomljenog srca.
Da se vratim... da, prošla je godina dana, u svakom slučaju zanimljiva...
i gdje smo sad? ne brinem više o maturi, prijemnom, poslu i svim tim važnim stvarima.
sad su u mojoj glavi neki potpuno drugi filmovi, neke nove tuge, intrige i pitanja...
a prošla je godina... i vjerojatno ću se sljedeće ponovno sjetiti sebe... i sljedeća će proći još brže...
ostaje mi vječno traganje za ljubavlju.
Post je objavljen 14.05.2004. u 17:46 sati.