Sad sam stvarno jako zbunjena...našli smo se sinoć na chatu ,ostali smo do tri u noći...slao mi je neke slike i odjednom mi se čini da možda i ne želi da je kraj. Zbunjuje me, ne volim kad nešta nije konkretno, nego se sve odvija pod nekim zagonetkama. Oba dvoje smo toliko ljuti jedno na drugo...oba dvoje se ne želimo rastati, a ne možemo ni skupa. Rekao mi je kako se moram pomiriti s tim da se nas dvoje nikada nećemo rastati i oprostiti. Zanima me jel tako osjeća i za bivšu još uvijek. Kladim se da da. grrr....... Njemu je ostalo još dva ispita u devetom mjesecu, matematika i konstrukcije...najteže...al valjda će riješiti to.
Zanimljivo je da sam ja isto za onoga prvog...T., mislila kako se nikada nećemo oprostiti, jer i on je meni bio taj savršeni dečko. Ma onaj osjećaj kada ste toliko zaljubljeni, više opsjednuti, da mislite da je ta osoba suđena za vas. A to je tako daleko od istine.
Sad samo čekam da S. shvati da ja u biti nisam ta......šmrc...
Još postoji mogućnost da odem studirati u grad gdje je i on...ali bojim se takve drastične odluke. Jel glupo otići studirati negdje zbog ljubavi??? ....možda budem ko felicity...
(ovaj na slici je onaj kojeg volim...)
Post je objavljen 12.08.2004. u 19:38 sati.