Godišnji je prošao, posao u vremenu uzeo netko drugi, auto je popravljen, znam gdje Ivica radi i idem danas na blind date. Život mi je po običaju pun događaja. Ima smijeha i suza, a živim doista dan po dan. Iskreno ne ide mi se na blind date. Uopće. Ali idem po inerciji. Jer Ivica je nedosanjan san, a od snova se ne živi. Unatoč svemu što nam propagiraju američki filmovi. Ponekad naveče prije nego utonem u san u glavi mi se vrte razni scenariji. Sve jedan ljepši od drugoga. Jest da ni u tim maštanjima mi ne cvjetaju ruže, ali sve na kraju ispadne dobro i prema mojim tajnim željama. Jučer sam razmišljala o tome kako je glupo na nekog misliti godinama. Kako čovjek ima svoj život u kojemu nema mjesta ni za jednu kavu sa mnom. A sigurno bi ga iznenadila. Jer doista sam se promijenila. A sigurno i on. Tko zna kakav je Ivica sad uopće?
Post je objavljen 11.08.2004. u 15:15 sati.