Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/saanjaa

Marketing

LJUBITE LI? (ALKOHOL)

Nazovimo prave stvari pravim imenom: ON je alkoholičar. Alkoholizam je bolest, a bolest se liječi. To traži ozbiljnog i čvrstog čovjeka... Razmisli, da je netko bio u osnovi dovoljno čvrst i ozbiljan, bi li uopće i postao alkoholičar?Možeš li uopće vjerovati da ćeš biti sretna s takvom vrstom muškarca?


Neki dan sjedile smo Mare i ja na terasi jednog od osječkih kafića...
Ne, nismo nikog fokusirale, a nije nam ni prišao neki lik (začudo hehehe) i predstavio se kao Ante...
(Ja bih radije da jest – bilo bi sigurno veselije) Par trič-trač priča o poslu, pa malo po malo prešla je Mare u tugaljivu pričicu o njenom dečku...slušala sam s nevjericom.
Poznajem ga već dosta dugo, a ipak ne toliko dobro da bih naslutila kolika je dubina odnosa među njima... Nikad me se takve stvari nisu ni ticale... Ako je dobar njoj, moji dojmovi činili su mi se sasvim nebitni i nepotrebni.
Lik se općenito doima sasvim običan. Nešto u njegovim očima i osmjehu, doduše, oduvijek mi je bilo pomalo čudno i odsutno, ali povezah to sa mojom kritičkom naravi i brbljavosti (uhh uvijek imam nešto za primijetiti). Uostalom svi znaju da Mare ne bi birala nekog «diklića» za trošit cajte, sigurno sam ja kriva što mi se nije svidio...
Međutim, moja Mare je «zapela»...sve negdje na putu između razuma i zaljubljenosti... Iznenadno i neprimjetno, pretvorila se u dobrovoljnu žrtvu... S nevjericom sam slušala žalopojku o «uvrnutoj ljubavi» prema...hm...ni manje ni više nego – alkoholičaru...
Njen dečko pije iz razonode... Pa šta! Piju i drugi... (koja Amerika!)
On ima dobru ekipu koja svakodnevno rastura maligane, tu i tamo povuče i koji joint i razvijaju onda dramaturšku spiku o guranju oblaka...ili se voze ludom brzinom po Vukovarskoj...
Odvojila se Mare od starih prijatelja, posvetila se njemu, bez njega ne izlazi, uglavnom susreće njegovo društvo iz dana u dan, posuđuje mu novac kad je u stisci, sve je češće ona vozač njegovog auta, jutra su mu «razvaljena» i rastrojena...
Nekoliko puta pokušavala je s njim razgovarati...ali on nije čovjek kojeg možeš uvjeriti u suprotno ako si ON zacrta da je to što ON radi – ispravno. Čašica dvije više od «propisanog» njemu nije nikakav problem...neće valjda biti paranoična?! Kad bi bila previše napadna i dosadna mogla bi i ćušku zaraditi, zato bolje mir.
Milijun puta joj je obećao «da će sve biti ok» , jer «on zna što radi»...
Tolerira ona to već dugo, ali sve više joj se «čini» (!!) da s njim nije sve u redu.
On ne može podnijeti nečiju dugu priču, otići u kafić da ne popije bar pivo, vino ili neku žestu, smatra da nije zanimljiv kada je trijezan...a i definitivno ne može živjeti bez alkohola par mjeseci...
Kad su skupa i zazvrči mu mob, kao po uvjetovanom refleksu dolazi vrijeme da Mare ide doma ili možda slijedeći dan provede sama, jer počinje njegova ovisničko demonska preobrazba...
Nakon što je otprati kući, on često krene u svoj ispijački pohod uzimanja svoje doze, dok ona spava snom pravednika...
Sjećam se nekoliko sličnih priča, koje su se čak završile i brakom... glavni je akter nakon ženidbe i dalje živio svoj život, bez obzira na očekivane obveze. Čak i kad nije mirišao na alkohol, on je imao svoje «vinske» (ili kako se to već kaže) prijatelje sviđali se oni njegovoj supruzi ili ne, koji su ga redovno uspjevali nagovoriti na alkoholni grijeh. Ni najmanje nije podilazio njenim željama niti im išao u susret... Pio je i veselio sve oko sebe, a nju ubijao u pojam... Nije potrajalo.

Ja općenito nemam neko osobito povjerenje prema pjesnicima i filozofima, koji su usput šarmantni polunarkomani, zabavni alkosi, dobri i pomalo zli i koji me još u tom stanju intenzivno nastoje «snubiti»... (Bljuargh...)
Te kombinacije mi ne daju nikakvu sigurnost da bi se približili nekom tzv.idealu muškarca koji je vrijedan pažnje in general...ičije pažnje...

Ali to sam JA, a ovdje je bila moja frendica nesretna i nesigurna što očekuje koju riječ podrške od mene: «Što misliš? Što da uradim?», pitala me s povjerenjem.
(Joooj! –pomislih- Zašto baš od svih, baš mene pita što ja mislim? Na «prvu loptu» ja bih vjerojatno bila beskompromisna; Šališ se? Šutni idiota dok još imaš vremena!)

Ipak zastanem, pa se pre(do)mislim i izgovorim ublaženije posljednju misao:
«Ehh... Ne znam što da ti kažem, Mare moja... Kad razmislim iz mog kuta, znaš mene–kad ne štima-adio kud koji... Ali lako je meni jer nisam u tom filmu, a teško je tebi...» (shit koja glupa rečenica – što još da joj kažem?)...«Mislim da se doista moraš upitati voli li on tebe dovoljno ili mu je tvoje društvo samo ugodno i udobno?»

Popijem malo one velike limunade (gutljaj ko vječnost) pa nastavim:
«Doista ne znam što da radiš, Mare, ali jedno nemoj nikako: - nemoj ga popravljati ili liječiti!!! To ne može ni jedna žena osim one neke iz romana...Zvučim možda isključivo, ali nemoj pretjerivati u žrtvovanjima. Nazovimo prave stvari pravim imenom: ON je alkoholičar. Alkoholizam je bolest, a bolest se liječi. To traži ozbiljnog i čvrstog čovjeka... Ti razmisli, da je netko bio u osnovi dovoljno čvrst i ozbiljan, bi li uopće i postao alkoholičar?Možeš li uopće vjerovati da ćeš biti sretna s takvom vrstom muškarca?»

Razgovor je prešao u njene suze, mene je u stomaku držao grč... Dogovorile smo se da ćemo opet na cugu uskoro, ali ne javlja mi se...

Znam da nije uputno biti čak ni indirektni indikator promjene između dvoje koji su u vezi, ali uz najbolju volju, ja nisam mogla izgovoriti nešto drugo. Ni sad to ne bih mogla.
Tek vrijeme će pokazati jesam li se ponijela ispravno ili ću se sad kajati cijelog života...

Kad čovjek ne ostvari svoja elementarna očekivanja prema ukusu male sredine u kojoj živi, čini mi se da pomalo može izgubiti glavu i počinje se zadovoljavati malim. Njegove potrebe se u određenom smislu srozavaju, pokušava biti sretan s mrvicama.
Je li tako s mojom frendicom koja zbog duge veze s njim, misli kako nema ničeg boljeg?!
Možda. No ne moram imati pravo i ne bih željela nikog povrijediti svojim razmišljanjima. A ipak...toliko toga je smeta (bez obzira na sva opravdanja koja nalazi) na čovjeku kojeg (misli da) voli, a to sve tiče se nekih osnovnih stvari u životu.
Nisam, dakle, nipošto sigurna da je ta veza put u sretan i miran život.

S druge strane, ma što je to SREĆA i miran život???!
Ponekad je SREĆA baš ono što se protivi svim pravilima i nalazi se tamo gdje je nitko drugi ne nalazi osim nas.

15.09.2003.

Post je objavljen 10.08.2004. u 11:24 sati.