Baklje. Vino. Gitara. More...
Već godinama slike mojih ljetovanja...Čini se da se ništa ne mijenja...
Ali svaki put se, ovako ili onako, pomaknu gabariti...Katkad svijetlo dručije padne na nečije lice. Ili netko odsvira krivi ton...Netko popije više, netko manje...Nekoga donese plima, nekoga odnese oseka...Uvijek se pojave neka nova lica ili nekome padne maska...Bilo kako bilo, uvijek isto - uvijek je drukčije.
Kad kažem gdje sam bila, neupućeni uvijek reagiraju na jedan od sljedeća dva načina: Način prvi - Ji, tamo je užasna gužva, to je umor a ne odmor... ili Način drugi:Blago tebi, tamo ti ne može biti dosadno.
Neovisno o tome, ljudi koje poznajem duže uvijek reagiraju isto:opet. kaj ti ne dosadi? A kaj bi mi dosadilo?
Možda sam dole ko doma, možda sve znam ali opet uvijek ima toliko novih i neočekivanih situacija koliko u ZG ne bude za par mjeseci...
Anyway, opet se gubim u digresijama... A htjela sam pisati o ljetu...Čarobnom ljetu...u kojem su mi falili neki ljudi: moja crazy sister bez koje više ništa nije isto a koja se gušta abroad, moja Tea koja se udala, Tonči (u Australiji) i Ante, koji na novom poslu nije dobio godišnji...Jest da smo se pojačali novim kvalitetnim ljudima, ali svatko je falio na svoj način...Telepatski su razbijali štimung s vremena na vrijeme...Mislim da smo svi počeli kužiti da se osipamo svakog ljeta i da će skoro stići ljeto kad ćemo se sretati na rivi s klincima u kolicima...A možda na koncu, neki od nas budu gurali ista kolica...Nikad se ne zna.
Never say never (more & again)...
Post je objavljen 09.08.2004. u 14:30 sati.