Marketing
Knjigom u glavu?
Počelo je sa sprdnjama o čistačici koja čita Umberta Eca ili Hemingwaya, a završava sa današnjim izjavama nekih «intelektualaca» koji osuđuju prodavanje knjiga na kioscima zajedno s novinama. Kažu da će to uništiti male izdavače i da će knjižare nestati. Za obje tvrdnje mislim da su gluposti koje nemaju temelja u stvarnosti. Kao prvo, knjižare će postojati dok postoje ljudi koji idu u knjižare, a takvih nas je puno. Drugo, pa naravno da ljudi kupuju knjige na kioscima jer su jeftine. Pa nije me sram priznati. Volim čitati knjige. 
Volim posjedovati knjige koje volim čitati. Neke knjige kupim, pročitam i čitam ponovo za neko vrijeme, a neke knjige «čitam» već godinama jer mi nisu «sjele». Pojedine knjige kupujem jer znam da su dobre i jer želim da ih moje dijete pročita jednoga dana. Ne posjedujem niti jednu knjigu koju sam kupila jer je tvrdo ukoričena i «paše mi uz boju stalaže», iako je to ponegdje vrlo popularno. Tako dođem u posjet rodbini i fascinirano zaključim da posjeduju cijelu filozofsku hrestomatiju, cijelog Krležu, Šenou...i onda skužim da su korice tvrde i u boji police pa tako «lijepo izgledaju».
“Širenjem asortimana još drastičnije se sužava prostor knjižarama i njihova mogućnost opstanka. A njih ne može zamijeniti kiosk, jer ponavljam: knjižara je i kulturna institucija i prodajno mjesto.”
Uopće se ne sramim činjenice da sam kupila 10-ak knjiga uz Jutarnji i nekoliko uz Večernji. Oduvijek sam htjela imati Lolitu, Dvorac, Starac i more...i sada ih imam. Nema veze što sam većinu tih knjiga pročitala pa čitat ću ih opet. Novac potrošen na kupnju knjiga nikada ne smatram lošom investicijom. Na nekoj rasprodaji na Cvjetnom trgu kupila sam davnih dana za neke sitne novce mužu cijelu kolekciju Karla Maya kojeg je obožavao čitati u djetinjstvu. Bio je presretan, a s njim i ja jer ga već mogu zamisliti kako djeci čita doživljaje Old Shaterhanda. Nemam novca za kupovinu skupih knjiga, ponekad si priuštim nešto preko Mozaik knjige, a i to samo zato jer daju na rate. I zar bi si trebala uskratiti povoljnu kupnju Jergovićevog Sarajevskog Marlboroa samo zato jer se prodaje uz novine?
Čak 18 posto upisanih ne uspijeva završiti srednju školu.
Oko 35 posto upisanih u programe visokog obrazovanja te programe ne uspije završiti.
Imala sam priliku raditi u srednjoj školi. U četvrtom razredu sam imala učenika koji nije znao razgovjetno čitati. A predavala sam hrvatski jezik i književnost. Jadno dijete je možda cijeli život patilo od disleksije ili imalo drugih teškoća, ali nitko nije smatrao shodnim posvetiti mu pažnju već su ga takvog puštali sve do četvrtog razreda. I onda su u pauzi profesori pljuvali učenike kako su glupi i kako ništa ne razumiju te priču potkrijepljivali “anegdotama”.
Bilo me je sram. Bilo me je sram što sam bila dio takvog sustava jer po meni je profesor koji kritizira djecu jer su “glupi” jedini krivac za tu «glupost». Uopće se ne čudim ovim naslovima i čudim se što je postotak tako mali. A iz iskustva znam da ih polovica nije čitalo lektiru jer im knjige nisu bile lako dostupne i jeftine. Sapienti sat ili za 18% upisanih srednjoškolaca koji nisu maturirali...prijevod- pametnome dosta.
Post je objavljen 09.08.2004. u 13:07 sati.