Svi su na godišnjima, kupaju se, ne rade ništa, lino im je čak i kupat se...
A meni se ništa ne da.
Mislim, pisat mi se ne da.
Napuhali smo nekakvi bazen iz Getroa, stavili tendu i točali se jučer cili dan (najebali su mi jajnici samo tako)...
Gušt samo taki...sve je bilo ok dok se nisan skroz opustila, zatvorila oči i zamislila da san nasrid mora u gumenom brodiću....u jednom momentu, kad me sunce već dobrano opizdilo, instinktivno san se išla prevrnut iz broda u more...zaronit i zaplivat...
Ih....sva srića da je ovaj moj mamlaz bia kraj mene jerbo da nije sad bi ja vama tipkala iz bolnice ili sa hitne.
E...vratila mi se moja Cyber i jedva san je dočekala vidit onako izgorenu (hihihi, neka je:)))
Sad će se polako svi počet vraćat pa ima nade za mene da ne umrem ono, skroz od dosade.
Imamo velike novosti u našem roditeljskom životu:
-3 nova zuba (a već san mislila da će ostat krezub do škole)
-oko 100 novih riči
-2 ogromne modrice posrid čela
-postajemo svjesni zahoda-njegove funkcije, svjesni smo također i potrebe za pišanjem, pa osim šta zapišavamo po ciloj kući jer smo non-stop goli, volimo popišat oca po krilu, mamu po nozi i tako.
Da me sad vidi moja mater, vjerojatno bi me se odrekla i nikad više ne došla kod mene...:)
Ali valjda će i to doć kraju: kad Tiji skuži da sidenje na zahodu ne služi tome da izvuče sve mokre maramice, mamine uloške i tampone i pobaca ih u zahod (pa pusti vodu...-o ne dogodilo van se!), nego da se tu može i popišat a i ono drugo.
Moje dite mi nekako prebrzo raste, sve razumi, sve zna, na sve ima pitanje i adekvatan odgovor, ništa mu više ne predstavlja problem ili zapreku...sve manje me treba uz sebe.
Buaaaa....evo mi se vraća i obija o glavu ona moja: "majko moja, kad ćeš već krenut u školu da se malo odmorin"...
Ne da mi se...
Kad će Božić, gospe moja:)
Post je objavljen 09.08.2004. u 10:36 sati.