U uredu sam i čmrljim… ne znam što bih sa sobom… noćas sam se probudila u neko doba jer mi je bilo hladno, pogledam kroz balkon i nekako mi čudno… nema bora, ne čujem more ni galebove… bemu miša. U Zagrebu sam…
Ma, volim ja svoj Zabreg, jako ga volim… ali, ove sam godine odlučila imati i ljubavnika… otočkog! Ma, nije namjerno, uopće! Ali, potpuno me očarao! Oduševio, izbacio iz takta! Ili me možda u takt ubacio, u svoj osobit ritam. Nježan, mirisan, zelen, topao, kvrgav, pun oblika. Već se dugo nisam tako odmorila. Izliječio me svojom dušom i sad tražim načina ponovno mu se vratiti. Kako ću bez njega sad? Teško! Ponijela sam slike, mirise, bilja nešto, puno puno uspomena i tragove na koži. I tu je, zapravo pored mene! Moram pažljivo trošiti te mirise i upamćene zvukove da izdrže do sljedećeg susreta. Nadam se, što prije!
Post je objavljen 09.08.2004. u 09:57 sati.