ali...dosta je crnjacenja...nadoci ce opet nekad...al sada...zelim onaj kineski zid!(istina,mozda sam malko pretjerala...al tako sam trenutno raspolozena...)
nakon sto sam jedva dva sata odspavala(4.00-6.00h),jer sam morala docekati nase divne,i uvijek nasmijane "majstore"(kuca je trenutno u rusvaju...sve se mjenja,kreci,rusi i ponovo gradi...znate ono...sve se nema,sve se nema,a kuce se grade...al iskreno za ovo smo stedili pet godina,i bilo je red da se nakon rata uradi sta kako treba)na nogama,kao civiliziran,ali prije svega radostan sto ce dobiti tako divnu posjetu,covjek,a ne na sve cetiri ko ljenavac se vukuci po kuci,udarila mi je u glavu ona pjesma"i sanjaj,i sanjaj i sanjaj i sanjaj,divan jesenji san(ili je dan????ne znam...ne bitno...)i don't cry od gunsa(brickich,ovaj put se nisam "zbunila")pa sam pjevala na glas citav Boziji dan...na sto su "majstori" kulturno i ljubazno zamolili moju staru
da,ili da se gubim,ili da pocnem pjevati sta normalno,sto "vas"normalan svijet slusa...kao npr.brena,ceca,hanka,i ostale priznate,poznate i cijenjene licnosti nase estrade...stara je medjutim,nakon kratkog razmisljanja skontala(!jupi)da ipak nemogu tek tako da se izgubim,jer sam im prijeko potrebna(!muahah),nego da mi ne preostaje nista drugo nego na brzaka nauciti kakav narodnjak,obuci jelek,i ofarbati kosu u plavo ili crno(niposto,nista izmedju)te skociti na stol,koji su ljubazni majstori vec pripremili,i pjevati pjesme u fazonu,UDRI ME DO ZORE!ako da Bog srece,,bit ce tu i kakvog baksisa,pa eto...al meni sad problem slijedece...valja nauciti one teske,duge i tako dubokoumne tekstove,a drugi problem...ne znam koju bih,imam toliko omiljenih,stvarno,da se nemogu odluciti...pa imal kakvih muzickih???!!!:/
evo nadjoh rijesenje...uvijek sam se zalila na mali plavi radio,koji je moga "fatat" svega dvije stanice,na kojim se pusta teska dzigera,ali sada mi je to postao omiljeni predmet u kuci(pored usisivaca i stalka za cvijece u obliku(gdje tu oblik?!?!?)necega ne definisanog,sto ga je stari dobio od prijatelja za useljenje(moram napomenuti da prijatelj nije ni po koju cijenu alkoholicar,samo mu je flasa najbolji prijatelj,pa je vjerovatno bio zaslijepljen svijetloscu koja je padala s neba od sunca,pa se odbila o fasu,koju on nosi samo radi reda rad,a niposto da bi pio...sta vise...nikada nisam kod njega vidjela praznu flasu...uvijek je poluprazna-ja sam pesimista-i vesela)...usisivac jer svaki put kad ga upalim od jacine njegovog predivnog zvuka ne cujem nista drugo,pa samim tim ni gluposti koje redovno izvaljuju moji ukucani,za sta sam usisivacu vrlo zahvalna!a stalak...e stalak jer ga izvadimo samo kada doticni "prijatelj" treba da dodje u posjetu,pa tako u kuci nikad nije dosadno...).
eto toliko o mojoj nazalost jos uvijek ne uspijesnoj pjevaljskoj karijeri...a bas sam se cula sa producentom jednim iz GRAND produkcije,kaze da ima super nastup za mene u diskoteci u feketicima(vrlo zanimljivo i posjeceno mjesto...samo malo teze naci,al pravi dzigerasi se uvijek snadju)po nazivu "djecacki snovi"(zasto li taj naziv...:| ),ako "zadovoljim" ovu danasnju publiku...medjutim,moj san je prestao prije nego je i poceo kako treba...sada tugujem,placem,vristim(tiho,da me niko ne cuje),u podrumu uz vec spomenuti stalak,i flasu dobre domace sljive...
oj goro gorice,gdje li mi je motika,sto me zivog ubila,gdje li mi je rumenka,sto me mlijekom odgojila,gdje li mi je,gdje li mi je,selo moje...gdje li mi je gdje li mi je...selo moje...oj goro gorice...
Post je objavljen 08.08.2004. u 22:49 sati.