Dosta je bilo sjedenja na jednom mjestu, dosta je bilo istih faca (makar i lijepe bile) i istih poslica, dosta je bilo svih ljepota civilizacije - od sutra smo opet ranom zorom na pisti, u nove pobjede, u nove, neotkrivene predjele! Freedom!!! Ima se jos sta za vidjeti, ima se jos ljudi za upoznati, ima se jos za nesto umoriti. Ovo je prava mjera. Zivjela Koka Kola! Molim?!? Ehm.... nista, nista... Jedino ce mi istinski faliti jedan od vjerovatno mojih najdrazih kolega, Jordanac, s kojim se povremeno srecem na raznim mjestima ove planete u poslijednje 2 godine. I sada je tu samo na par tjedana, skoro svaku vecer sjednemo i probesjedimo koju pametnu i poslije toga mi je mozak na mjestu. Nesto i nekako nam ide prica i, ma koju temu imali, kasnije je puno bolji osjecaj. I sto je najlijepse od svega, uvijek se poklopi da se s vremena na vrijeme opet sretnemo. Mila ruska sestruska je "zauzeta cura", ima decka svicarca od kada je dosla tu, i on radi ovdje s nama. Da, to vam nisam rekao do sada, jeli? Ajde, ajde, nemojmo sada razocaranja... To bas nicim ne remeti nas odnos i joyfull druzenje. Danas me pozvala na pizzu za rucak, ali sam vec bio na izlaznim vratima, morao sam ici sluzbeno u drugi dio grada, pa sam preskocio rucak. U petak ce me cekati na aerodromu jer mi je rodjendan, a stizem tek navecer, pa da uhvatimo bar dva tri sata druzenja u najboljoj zljazdicarni u gradu. Vlasnik nije Albanac (sniff...), nego Grk. :-))
Tema koju stalno zaboravljam su bijele palme. Nalaze se na mom putu na posao i s posla ka rezidenciji gdje zivim, u dvoristu Svicarske ambasade. Oni imaju svicarski besprijekorno sredjen tropski vrt na cijem rubu se nalazi 6 komada 15-metarskih bijelih, glatkih, kao izbrusenih palmi - onakve kakve mozemo vidjeti na reklamama za Sejsele ili Karibe. Svako jutro im se divim, i cim ih ugledam odmah mi se ispravi kicma i dobijem energiju. Toliko su lijepe i glatke, visoke i bijele, mogao bih danima sjediti pred njima i uzivati da me uvijek ne strijelja policajcevo oko. Zezam se, nije to bas razlog, vise me strah i sram pogleda "domorodaca" koji ionako uvijek bulje u mene kad prolazim. Ovo drustvo jos uvijek smatra debljinu kao znak snage i bogatstva pa su takvi muskarci i zene su jako pozeljni kao bracni drugovi i bracne drugarice. Schwastha! Inace, takve palme su ovdje prirodne i mogu se vidjeti s vremena na vrijeme u nekom dvoru, ali ove su bas nekako lijepo sredjene i puno ih je na okupu.
Post je objavljen 08.08.2004. u 22:01 sati.