Upravo gledam Festival ratnih zločinaca i baš mi je dobro. Nisam ja jedini koga to oduševljava, vidi se i da je komentator, nezamjenjivi Boris Mutić sa “samooduševljavanjem” počeo rano ujutro tako da mu je jezik već pošteno zaplesao. S obzirom da ime višedecenijsku praksu u pravilnom doziranju “oduševljenja”, čini se da će ipak Alku privesti kraju u kolko tolko pristojnom stanju.
Inače, sve je počelo prema očekivanjima najboljih poznavatelja Cetinske krajine. Prilikom dolaska u ložu najveće oduševljenje puka izazvao je počasni gost, na devet godina zatvora osuđen, ratni zločinac Tihomir Blaškić. Sa ne manje oduševljenja dočekan je i drugi počasni gost, tata, na 12 godina osuđenog, ratnog zločinca Mirka Norca. S obzirom na trenutnu indispoziciju samog vojvode Norca, kao surogat je morao poslužiti njegov tata. I bi tata Norac dočekan među pukom kao da je upravo on sam osuđen za ubijanje nedužnih civila “krive” nacionalnosti, tako da izostanak orginala i nije puno pokvario opći dojam.
Naš vrli komentator vjerno je prenio osjećaje i dojmove puka pa tako prema veselju i sreći koju je ispoljio predstavljajući počasne zločince i njihove tate nije se mogla uočiti neka veća razlika sa npr. njegovim entuzijazmom kojim je opisivao dojmove sa Ivaniševićevog osvajanja Wimbledona.
Poradi davanja podrške tom veličanstvenom skupu u najbolju opravu se obukla i Jaca Sanaderova Kosor te se progurala u prvi red lože, a radi ravnoteže s druge strane su se našlihtali, također u svojim najboljim opravama, predstavnici Svevišnjeg na našem planetu. Pogođen je pravilan omjer političke i općemoralne poćudnosti tako da nije bilo mjesta za nepoćudne elemente već samo "creme de la creme" našeg vrlog društva.
Sve u svemu pozornica za alkare bila je dostojna, a Hrvatska je s ovakvom priredbom, alkarskim riječnikom, pogodila jedno veliko ogromno U-NIŠTA.
Post je objavljen 08.08.2004. u 20:55 sati.