Jučer smo Richard i ja proveli lijep dan na imanju mojih roditelja. Radeći poslove intelektualne prirode, tipa zatrpavanje ranije iskopanih rupa zemljom. Pripremanje vatre za roštilj također je bila jedna od disciplina, kao i pečenje mesurine. Pa smo se shodno s time i malo obždrali. Punih trbušina, uživali smo u lupanju kapljica ljetne kiše o krov terase buduće kuće mojih roditelja. Zagorski krajolik ponekad zna od ljepote dovesti suzu u oko. Oh kako li sam samo romantičan te poetičan danas. To je valjda zato što me nije par dana bilo, pa se sada ispucavam.
Nakon odmora, krenuli smo doma, ali smo prvo ipak stali u jednom trgovačkom centrtu na rubu grada ne bili Richard kupio aparat za kavu. I nađosmo željeni aparat na polici. No, nije bilo nijednog zapakiranog u za to predviđenu ambalažu ispod polica. Krenuli smo po pomoć i jedna ljubazna zaposlenica u trgovačkom centru rekla je da će pozvati prodavača na nama zanimljiv odjel. Kada smo došli do nama zanimljivog odjela, tamo je bio jedan mladić i njegova djevojka/žena. Oni su također bacili oko na aparat koji si je poželio Richard. Pošto smo pretpostavili da je aparat na polici jedini preostali, taktički smo se rasporedili svaki na jednu stranu reda ne bi li prvi došli do prodavača-ice, koji će se uputiti prema nama zanimljivom odjelu. I došla je sa Richardove strane, i on joj pristupi. Postavi upit u vezi već spomenutog aparata za kavu, no isto postavi i mladi par. Nakon par minuta iz skladišta se vratila gospođica prodavač i prvo se nama obratila, te rekla kako u skladištu nema nama željenog proizvoda, ali da možemo dobiti ovaj sa police. Složismo se. Isto tako, rekla je i mladom paru da u skladištu nema aparata, a kada su oni pitali mogu li dobiti ovaj s police, odgovor prodavačice bio je negativan. Udaljili su se tužni. Mi smo dobili aparat. I malo kasnije naletili na mladi par. I smijali smo im se, dok su oni gledali bijesni. HAHAHA!!!! A da stvar bude još bolja, dođemo na blagajnu i Richard odluči kupiti proizvod karticom. Ugodna djelatnica sa blagajne pita ga želi li možda uzeti aparat na rate. Richard se odluči za rate, ali to je uključivalo i kratki odlazak sa djelatnicomn trgovačkog ceentra do odjela za kredite. A baš su se u redu iza nas stali neki ljudi sa hiljadu miliona artikala. Koje su već uredno posložili na pomičnu traku. I gledaju u čudu, a djelatnica kaže da će odmah. I nije je bilo deset minuta! Zakon je raditi zlo. Pomislio sam još kako bi mogao na brzaka otići u dučan po samo jedan mali artikal, zgurati se ispred istih ljudi dok još čekaju uz ispriku da mi se žuri i da imam samo jedan mali artikal, i onda ga platiti karticom na kredit! To bi ih valjda ubilo. Ali odlučio sam se biti dobar.
Sutra moram opet na posao. Prokletstvo!!! Ali to samo znaći da ćete opet svakodnevno biti zasipani mojim umotvorinama depresivna tona. Uživaj narode.
Post je objavljen 08.08.2004. u 12:23 sati.