Do plaže na kojoj se kupamo ima cca. 15 kilometara. Do tamo nam je tribalo ravno dvi ure. Srića da u autu imamo klimu tako da smo relativno bezbolno prošli taj tratamenat. Kad smo došli do plaže, od svita ča našeg ča fureštog, nemaš di šugaman ostavit. Aj nekako smo se ukipali, raširili šugamane, otvorili dva suncobrana i bacili u more. More je bilo taman lipo, toliko toplo da se moglo izdurat i po uru vrimena. Lipo san se ispliva i dok san sidija pod suncobranom gledam oko sebe i mozgam. Ča je to naš turizam. Ma ko san ja da o temu govorin, nisam kompetentan, e… Ali, samo ću pinku prokomentirati naše drage goste koji liti okupiraju Dalmaciju. Dakle, i njih ka i nas ima svakakvih, pristojnih i nepristojnih. Samo, isto mi se pari da naš svit kad ode dikod vani ne ponaša se ovako ka ono. Evo par detalja samo od danas. Prvo je grupa mladića iz BiH-a stala u plićak, i ka igraju picigin. Aj, neka se zabave, neman ništa protiv, ali… Itali su se okolo ka šimije, štrapali ljudima robu, suncobrane i šugamane, skoro su jedno dite bacili sa štramca, deboto po plaže potirali u roku oma. Ja in govorin da pripaze malo, da nisu sami, a oni meni… ne brini jarane neće se dogodit belaj. Bem ti belaj i nebelaj… ja na štake, ne mogu in ništa, ako se raspizdim još ću dobit i po glavi jerbo oko mene su sve bili oni ča okreću glavu na drugu stranu kad se događa kakvo sranje. Taman su oni završili svoju cirkusnu točku kad je uletija jedan talijan sa skuterom. Prrrr, brrrr, buommmm, zuji na 5 metara od kupača, izvodi bravure. A majmuna, majke ti mile. U p.m. i europska unija iz koje je doša, je li tako zajebaje okolo i u Italiji, je smija bi. Onda opet jedan mali čeh trči po plaži ka manit, mokar štrapa svit okolo, gazi in šugamane. Aj dobro, kontan, dite je, ali pas mater mu ocu i materi. I sad, je li sve to nama triba? Jesmo li mi baš takve sriće da nam dolaze gosti žnj kvalitete kako financijske tako i kulturne? Jesmo li stvarno postali kurve koje se daju da prostite jebat za par usranih eura? Ne znam ča bi bija pametan odgovor na ova pitanja, ali to je to. Možda san i ja malo pritira, možda se i oni moraju švogat na godišnjem odmoru nakon naporne i stresne rabote. Ma nek se švogaju doma a ne ovod na našim plažama. I na kraju da zaključim – jadni smo ti ga mi ako bez njih ne možemo –
Gren sad izist sladoled i pročitat ča pišu moji dragi blogeri. Evo na, nima više sladoleda. Dok san ja ovo kljuca, banda ga je cilog izila. Srića da samo ja pijen pivo pa barenko njega uvik ima. Aj, živili.
Ps.
Evo na, ni blog ne radi. Seli se server. I ja bi se sad priselija na Mars da mogu.
Post je objavljen 07.08.2004. u 13:58 sati.