Marketing
"Hvala vam sto me ne razumijete i time ne slabite moju snagu"
jučer smo, na putu do mora, zaglavili u ogromnoj koloni prema omišu. auti svih mogućih registracija stajali su natiskani ko sardine u premalenoj konzervi, i prirodna idila moje omiljene plaže, pored medića, izgledala je nedostižno daleko.
-tu tu auto, vrag ti piz odnija - ni ne znam ko je to prvi rekao, ali tata nas je podsjetio da ima neka tomina kaseta u ladici. to je skratilo idućih sat ipo vremena...
to je moja omiljena vrsta muzike. kad me neko pita šta slušam, nikad ne znam šta da kažem, jer ne volim nijedan stil posebno više od drugih, a nikad nisam čula kako se zova ona muzika koja svaki idući put kad je čuješ zvuči bolje nego prije.
prije godinu dana gledala sam neku emisiju o story supernova music talents zvijezdama, onih najvećih 6 barem. i za svakoga bi pitali rafu kakav je. a rafo, onako pametan i rječit kakvim ga svi znamo, rekao bi "nera je jedna vrlo vrlo vrlo vrlo vrlo talentirana djevojka", "natali je jedna vrlo vrlo vrlo vrlo vrlo razmažena djevojka" itd. kad slušam tomu bebića, sama sebe podsjećam na rafu u toj emisiji, jer sam prvi put kad sam ga čula pomislila "toma je zakon" a onda dalje ide:
-toma je stvarno zakon
-toma je stvarno stvarno zakon
-toma je stvarno stvarno stvarno al ono bez zajebancije zakon
-toma je stvarno zakon
-toma je stvarno stvarno zakon
-toma je stvarno stvarno stvarno al ono bez zajebancije zakon
al slušajući ga jučer shvatila sam koliko malo znam o tom čovjeku. a ono, volim cijele 3 pjesme od coldplaya, pa opet znam da im pjevač sa gwineth paltrow ima ćer koja se zove jabuka.
nekako sam ga zamišljala kao starog splitskog junkie-ja, vječno napušenog (al ne na dopu!), jednog od onih koji vise na peristilu i stvaraju legende zbog kojih će se 20 godina kasnije roditelji tinejdžera mrštiti kad čuju da i dijete odlazi u luxora. da je stari junkie zaključila sam valjda po onoj "vrag ti piz odnija", ali ta se teorija raspala kad mi je mama jučer u autu rekla da je to stara dalmatinska psovka koji koristi i moj rođeni djed (??? nije, moj djed psuje samo boga-jarca)
rekla mi je mama još i da su ga u njegovo vrijeme uglavnom ismijavali, ali to sam mogla i pretpostavit. u vrijeme kad je oliver harao sa svojim galebom, što je mogao jedan splitski redikul hrapavog glasa koji je išao u korak s doorsima (seka i ja smo prepoznale nihov utjecaj u skoro svakoj pjesmi..)
al niko mi nije znao reći kada i od čega je toma umro, pa sam se bacila u potragu po netu, za tom, i još nekim informacijama. kao što ste vjerojatno već otkrili, hrvati su jako lijeni oko stavljanja informacija na web, pa, ako tražite nešto što ne sardži riječi seve i anal, možete biti sretni ako nađete jedan članak i dvije slike.
ja sam našla par članaka, od toga jedan zbilja koristan. pa izdvajam par meni zanimljivih dijelova, da ne moraju tražit dalje oni koje zanima..
Za života je radio kao mornarički podoficir, nastavnik pa tajnik škole, novinar u Nedjeljnoj Dalmaciji i Vjesniku, sudski pljenitelj, trener Hajduka, mehaničar, pomorski strojar. U umjetničkim područjima bio je glazbenik, galerist, kantautor, pjesnik i aforističar, performer. Kako sam kaže u svojoj otkačenoj autobiografiji na početku ovog izdanja, mijenjajući različite interese, nikako nije mogao postati ono što je želio.
Mnoštvo fotografija prikazuje Tomu u različitim razdobljima i situacijama, a jedan detalj je skoro uvijek prisutan. Cigareta koja se dimi između njegovih prstiju. Poznato je da je bio iskusan i educiran travar, smatrajući da se može prevenirati svaki oblik raka, osim plućnog, ako se pravovremeno liječi. Nažalost, bio je u pravu, i 4. veljače 1990. Toma Bebić je umro od raka pluća.
njegova prva zbirka aforizama zvala se "volite se ljudožderi", a promovirana je i prodavana u WC-u restorana Bellevue
Zelenoidna aritmetička metamorfoza zelenog konja u jednadžbi zelenojeda s travom zelenom predstavlja ludičku antipoemu u kojoj autor premeće riječi konj, trava, zeleno i pase. Da bi stvar otišla i onkraj apsurda, autor u pogovoru preporuča čitateljima koji ne naslute bit dopunsku literaturu: telefonski imenik, logaritamske tablice, popis stanovništva... Knjiga je tiskana na fluorescentnom zelenom papiru, a Bebić ju je za života u potpunosti pripremio za tisak. Sačuvale su se montirane stranice za izdanje na prozirnoj plastici, jer je htio da se knjiga može čitati i ispod morske površine. U cijelosti je objavljena prva knjiga poezije U sakatu vremenu te druga pjesnička zbirka Tata-rataata- bum
Poznato je da je Toma od 1970. često nastupao na Splitskom festivalu te je snimio nekoliko glazbenih singlova i dvije ploče. Jedan je od osnivača Omiškog festivala klapa gdje je 1967., sa skladbom Kaleto moja draga u izvedbi okteta DC iz Vranjica, dobio nagradu za stihove. Te je godine osvojio i drugu nagradu za pjesmu Ive Crvić, koju je izvela klapa Split. Godine 1970. pjesma Barba Filina lula dobila je nagradu za najbolju interpretaciju u izvedbi okteta DC. Na Splitskom festivalu nastupao je do 1979. iz ljubavi prema dalmatinskoj pismi, napustivši ga utišan i iznerviran lošim i izvitoperenim istočnjačkim melosom koji je polako doplivavao na obale Dalmacije.
Bio je zajebant. Na splitskom festivalu 1971. godine nastupila je brazilska pjevacica Tuca, s kojom je Toma Bebic bio posebno dobar. Golemu (125 kg) pjevacicu pokusavao je dignuti na ruke (sto mu, dakako nije uspijevalo), a nikada nije prosao pored nje, a da je nije svojim milozvucnim glasom dozvao: "Di si Tuko moja!".
Može se reći da je bio više hvaljen i poštivan u narodu nego u zabavno-umjetničkim krugovima. Većinu njegovih objavljenih zbirki financirali su vlasnici konoba, kafića, restorana, mesnica, obrtnici svih vrsta, uzvraćajući dobrotom za njegovu veliku ljubav i poštovanje
izvor podataka
Post je objavljen 08.08.2004. u 07:37 sati.