evo...nakon jednog emotivno nabijenog razgovora na msn-u s sanjom,ja se sjetih(sad ispade da sam bila zaboravila...nisam,samo sam to pokusavala prikriti,ali djaba,ono uvijek ispliva na povrsinu) necega sto mi je,komotno mogu reci,promjenilo zivot...moj najbolji prijatelj,kojeg usput volim ne samo kao prijatelja nego i kao muskarca(eto vam priznanje),nema jos mnogo godina za zivot...max.5 je bila dijagnoza doktora,a to je bilo prije odprilike godinu dana-znaci jos 4 godine(ne zamjerite,pokusavam sve okrenuti na salu...ali je tesko...za cudo,ovaj put mi to ne uspijeva...inace mi je to dobar stit protvi boli i tuge,ali sada mi ni kineski zid ne bi pomogao)...uglavnom...dugo sam zbog toga provodila noci placuci ko beba mala,i izbacujuci iz sebe po tri kante suza,a dane,s podocnjacima,pokusavajuci provesti sto vise vremena s njim.inspiracija me je tada pucala vise nego ikad i pisala sam pjesme,price,stihove,i sve te neke gluposti,ne bi li mi bilo lakse...medjutim,evo odvalih cmizdriti ponovo...i ponosna sam na to!da!placem,placem jer ce uskoro neko koga volim,istinski volim,nestati...otici,nece se vise vracati,nece vise slati sms-ove,necemo vise ispijati po 6-7 sati u bloku kafice,i pricati o glupostima,nece me vise bacati u snijeg,i gadjati onim jakim grudvama,nece vise na svakom odmoru dolaziti do nas,i ispricati nam nesto novo(sto mi ustvari vec znam,al da mu ne kvarimo chejf...),necu se vise ljutiti na njega ako mi zaboravi donijeti cd,niti ce se on vise ljutiti na mene ako ga dirnem po kosici,onoj slatkoj kosici,sto on inace mrzi...i to ne smije niko da mu radi...necu ga vise vidjeti,cuti,ili osjetiti...bar ne na onaj isti nacin...napisala sam mu dosta pjesama,i napisaat cu jos mnogo...to je jedino osim placa sto mogu da uradim da se malo rasteretim...pa evo jedne...ustvari dvije..,haj kad smo vec kod toga...
ostani ziv
sinoc sam te sanjala
bio si tuzan
tuzna bila sam i ja
znala sam de ce uskoro doci kraj
da mora doci trenutak taj
u tvojim ocima sjaj polahko nestaje
i vatra u dusi goriti prestaje
i molim Boga svaki dan
da ne ostvari se moj san
da mi ostanes ziv i zdrav
pa makar s drugom bio sretan.
moj nikada neces biti
i zato te i ne molim
samo nemoj otici sad
sada je hladno
i svuda magla je
fale mi toje rijeci
kada mi kazes :
"cuvaj se!"
necu zaboraviti nikada kako me
razumijes ti
zato molim te
nemoj mi umrijeti
Ostani tu,ostani sa njom
samo nemoj biti sam
I nikada neces biti moj
to vec odavno ja znam
Ostani tu
ostani sa njom
samo mi ostani ziv
i zdrav!
'til death us part
they say that true love never last
that nothing what happenns goes to fast
that everything is like it should be
that we are to blind to see
the truth
and we used to belive in it,too
we used to talk hours and hours
about me and you
we used to sleep,hand in hand
hopeing that it never ends
but it's all over now
the same sentence in my head
it's all over now
cause you are not here,
you are dead
i wish this all could be just a dream
a simple nightmare
that it could be again you and me
and i would give everything,i swear
to make it real
to get you home again
into my arms
and i hope you know
i will always care
even if you aren't here anymore
you will always be in my heart
for sure
Post je objavljen 07.08.2004. u 01:19 sati.