Sam zivot je nesigurnost, rizik kome ne mozemo izmaknuti. Moramo pobijediti neodlucnost i strah koji je u nama.
“Oci vjecnoga brata” (opis novele S. Zweiga)
…o indijskom zapovijedniku Virati koji je u borbi protiv pobunjenika i ne znajuci ubio svoga vlastitog brata koji se nalazio na strani pobunjenika. Taj dogadaj toliko ga je potresao da je napustio vojnicki poziv te je postao sudac. Osudivao je zlocince – ne na smrt- vec na dugogodisnju robiju. Ali i tu je stalno vidio sve vecu sudbonosnu zapletenost koja ga je toliko mucila da je na kraju i sam sebe dao zatvoriti, te je trpio kao i ljudi koje je sam osudio. Odrekao se i toga poziva i posvetio se tihom zivotu u obitelji. Medutim i tu se zaplitao u sudbonosne putove zivota. Zbog svega toga na kraju je otisao u pustinju gdje je zivio kao pusinjak. Nazivali su ga svecem i mnogi trazitelji istine odlazili su k njemu po savjete. Vec je mislio da je dosao kraj zivotnim zavrzlamama. Ali kada je jednoga dana prolazio kroz obliznje selo, na svoje veliko razocaranje ugledao je vrlo neprijateljske poglede zena koje je susretao: saznao je da se ljute na njega jer su ih radi njega napustali najbolji muzevi i sinovi koji su i sami krenuli u pustinjacki zivot. Sada je uvidio da u zivotu ne postoji ni jedno zvanje, ni jedan posao, pa cak ni nikakva besposlica, a da to ne bi bilo nekako sudbonosno zapleteno sa zivotima drugih ljudi.
Nista ne pomaze ako se covjek izgovara i povlaci iz zivota. Cak i povlacenje je posezanje u zivot i ima dalekosezne posljedice za pojedince i za drustvo, samo sto ih mi uvijek ne zapazamo…
“Ne znamo sto nam zivot donosi. U rukama smo dobrog Boga i to je izvor radosti i mira” (A. G. Roncalli)
“U svakidasnjem zivotu rijetko pomisljamo na to da beskrajno vise primamo nego sto dajemo i da tek zahvalnost obogacuje nas zivot” (D. Bonhoeffer)
“Covjek je bice koje tezi za smislom svog zivota, te njegovo srce ne moze biti smireno i sretno ako ne postigne taj smisao i ako ga ne ispuni” (A. Trstenjak)