Sa poezijom riječke književnice Vesne Miculinić Prešnjak na ovom sam vas mjestu već upoznao (vidi pod 12.07.). No, nije zgorega ponoviti kako se radi o autorici koja iza sebe ima već 6 objavljenih zbirki pjesama, piše na standardnom hrvatskom jeziku ali i na grobničkoj čakavštini (zastupljena je u knjizi Grobnički pisci 20.stoljeća), a mnoge su njezine pjesme uglazbljene za dječje festivale i klape. Već ima pripremljene za objavljivanje još dvije pjesničke zbirke pisane u grobničkom dijalektu (Va dihu mora i Čez poneštru). O njima više će riječi biti uskoro, a ovom prilikom predstaviti ću vam novu Vesninu zbirku naslovljenu Modri san, koja će svoje ukoričenje doživjeti potkraj godine.
No, najbolje će biti da zbirku, svojim riječima, približi sama autorica : “ To je zbirka ljubavne poezije. Kroz cijeli opus se osjeća čežnja za svim što ne vidite očima tijela, a žar Vas tjera u tom htjenju. Pa se kao i dosad, uvijek isprepliću nada, ljubav i vjera kroz svaku pjesmu što čini cjelinu vrela iz kojeg se napajamo, i izlaze naši stihovi, dakle stanje naše duše.”
Inače, naslov zbirke Modri san inspiriran je riječima Mladena Vukovića iz recenzije prethodne Vesnine zbirke Luč u tmini (izd. DHK ogranak u Rijeci, 2004.) : “Pjesnikinja nastavlja graditi i širiti svoj poetski svijet sanja, u koji noćni letači ulijetaju pred životnim bremenom jave. Ti su snovi preplavljeni nebeskim plavetnilom koje se ozrcaljuje u modrini mora, u moru modrog sna. Njezini snovi bujaju cijele noći, da bi se, kako vrli pjesnik davno zapisa, u zoru razlili u trudničin krik stiha (...)”
U nastavku premijerno donosim tri pjesme koje će svoje mjesto naći u novoj pjesničkoj zbirci Vesne Miculinić Prešnjak Modri san :