Prvo sam pomislio, ovo nije u redu, mislim čak i za Hrvatsku, ovo je malo čudno. Hrpica klinaca u mom vlaku rano ujutro (a pod rano ujutro, mislim stvarno rano ujutro, negdje oko 6:45) već je bila onako, malo pod gasom, a još su sa pivom i nekim neidentificiranim plastičnim flašama davali sve od sebe da malo uskoro postane puno. Znam da takve stvari inače ne bi trebale upadati u oči, ali vrijeme radnje, priznati ćete, ipak daje cijelom događaju notu neobičnosti. Trebalo mi je neko vrijeme dok nisam na njima uočio iste majice sa imenom neke gimnazije. Malo sam računao u glavi i shvatio – danas im je zadnji dan. Ajde dobro onda, već mi je bilo lakše.
Inače, baš su super bili. Tako samouvjereni i to ne samo zbog utjecaja alkohola, već kao da su nešto važno upravo napravili ili postigli. Zapravo, mogao si im u očima pročitati ponos, bahatost, važnost. To je prava riječ – važnosti, bili su totalno važni. Zamislite, završili su srednju školu i sad su pravi ljudi. Sad će sve biti drugačije. Ha, ha, ha!
Post je objavljen 14.05.2004. u 12:43 sati.