Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/galeb

Marketing

detalji

Dunkve, od kupanja ipak ništa. Neki se vrag dogodija tako da je cesta na izlazu iz Splita prema Omišu u blokadi. Nakon uru vrimena ča se nismo makli više od po kilometra, odustali smo i vratili se doma. Evo je žena odvela dicu u kino a ja san osta doma jerbo smo se u onoj gužvi svi snervali i deboto međusobno pokarali. E a sad detalji za one dvi kurjože. Znaju dobro njih dvi koje su e…
Ono pod jedan je bilo moje posipanje pepelom. Pod dva, kontrola je prošla odlično, ma nevirujen da su medicinski termini oko moje noge nešto turbo zanimljivo. Ono pod tri, a to je bila samo konstatacija trenutnog stanja. Ono pod četiri, hehe, to čekadu ove dvi kukviže. Evo, vako je bilo. Lipo san se nabuba manistre na pome, popija dvi bevande i ča od nervoze koja me je držala zbog kontrole, ča od obida uvatila me je mala snaga. Ali dužnost je dužnost. Lipo smo se povukli u kamaru, ka idemo ubit oko i ja san prova dobit odgodu bar dok ne ubijen malo oko. E a kad san vidija da je odnija vrag šalu počeja san cirkusavat sa položajima, jerbo moran pazit na nogu. Ali ona se neda. Pa sad mi iz prvog pokušaja smeta drob, pa se onda nisan moga oprit kako triba, pa me je uvatija grč u nogu, šoma to je završilo tako ka da se dva tuljana vrte po posteji. A jebi ga, tako je to kad uvatiš 40 godin, nemaš kondicije, nabubaš se za obid i još dobro pribiješ nogu. Ali bit će boje, popravit ću se ja, ima vrimena.
Ono pod pet je išlo ovako. Cili čopor dice (moje dvi, od ženinog brata mali, od moje sestre mali) i pas ukrca se s nama u auto i pravac plaža. More je bilo famozno, dica cu divljala po pličaku a ja san glumija Veljka Rogošića (jedno uru ipo). Jadni pas nije smija u more jerbo je bilo još kupača i tek kad jedan čovik pored nas nije moga gledat kako se bidna kujica trese od želje da uđe u more, reka da je pustimo, odletila je ka metak. Kako je već bila kasna ura nije bilo puno kupača, tek par ljudi i dice nekih 100 metara od nas, konta san da je to ok. Kad se neka žena uzpizdila, da jesmo li mi normalni, da ča puštamo pasa da se kupa di su ljudi, skočija mi je živac. Dopliva san do obale i pita je da mi pokaže svoju potvrdu da nema ni jednu zaraznu bolest koju bi mogli od nje peškat a da ću ja njoj pokazat potvrdu od pasa. Na to se ona okrenila ka oparena i demonstrativno napustila plažu. Neznam, možda san falija ali me je totalno snervala. Poza toga smo se samo pripomistili u restoran, dici digli šator i počela je polako dolazit ekipa. Prvo smo malo zamezili pršuta i sira, zalivali Pošipom, slušali Olivera i zagrijavali se. Mene su uglavnom zajebavali da san sad uša u peto desetljeće, da su mi probile side, da mi se kosa razridila i da polako gren nase. Onda je došla peka, meso ka med, topilo se u justima a kumpiri… mrtva justa bi jih jila. E, sad je palo ono , lipo ime… Bog ga živija…, da nije jubavi, dva bracanina, kad si bila mala Mare, ta divna splitska noć, pa Oliver, pa Coce, pa malo mehiko, pa rokija, pa prdi ludi, pa smo se malo divili kako znamo još pivat i da bi se mogli prijavit za koji festival, da su svi ovo novi pivači prema nama šala mala. I tako u pismi, bumbi i zajebanciji počela su dica grintat, počelo im se spavat i kad je pritisak već bija neizdrživ, kad je svako od nas svoje dite drža u krilu počela je lagana partenca. Eto to van je to. Sve skupa, ništa posebno ali opet lipo, jerbo smo se par sati lipo družili, pustili mozak na pašu i vratili se bar na tren na lipe dane mladosti kad smo tako frajavali skoro svaki dan. Dunkve, zaključija san da san malo van kondicije za te i one prve škerce i da ću ove jeseni biti redoviti rekreativac na Marjanu. A moga bi i skinit koje kilo jerbo mi se lipo popunija pojas za spašavanje oko struka.

ps.

Znan da ovi detalji neće zadovoljit radoznalost ali evo van na tu temu jedna stara fjaba iz Splita.
Šjor Duju uvatija grčit u drobu i jedva je doša do javnog zahoda. Na vratima ga ferma cura i traži da plati dva dinara prije nego li uđe. On se uzronja, da koja joj je gospa, da ga pusti, da će platit kad izađe, ali ova je uporna. I bidan šjor Duje vas mokar od znoja nekako pronađe dva dinara, baci joj na pjatin i uleti ka metak u najbliži zahod. Kako je seja na školjku potega je goluba, ma ke goluba, parilo je da puca Ingleška flota. Na to će cura: "Ajme šjor Duje ča jemate grubi glas." Na to će on njoj onako kroza zube:" A ča si mislila mala, za dva dinara slušat Karuza."
E... ja nisan ni Karuzo ni Kazanova, vengo jedan stari galeb kojemu je perje počelo ispadat :))


Post je objavljen 06.08.2004. u 19:12 sati.