Evo nemam nista pametno za reci, osim da ne mogu vjerovati kako se tako dobar pocetak tjedna i entuzijazam zacas preokrenu. U stvari, ono sto me najvise nervira je paralelna prisutnost i izmjena jako dobre atmosfere i zezancije sa nervozom i stresom. Vec 3 veceri ne mogu dobro spavati, ne zaspivam do sitnih sati i jutro je sve teze i teze, komunikacija s ljudima sve teza. S druge strane, pazite sad na prethodnu recenicu, u koji god ured dodjem i koga god sretnem, za pola minute ljudi vriste od smijeha, drze se za stomak, suze im oci od mojih komentara i viceva. I ide atmosfera dalje, razvija se, prsti od smijeha, neki vec proizvode histericne nekontrolirane zvukove... A mene samoga te zezancije koje izlaze kao iz rukava ne uspijevaju opustiti, nesto mi ne dopusta da se otkacim, opustim. Nemam odgovor, ne vidim dobro gdje je caka. Imam neki intuitivni osjecaj da mi je neopazeno usao pod kozu jedan generalni stres kojeg ljudi imaju ovdje, valjda radi puno posla i ne znam mu se oduprijeti niti ga izbaciti van. Bas lici na onaj stres kada sam previse zauzet, napet, u poslu, u strci - ali sad ja nista od toga ne "prakticiram": easy going poslici, cakule, moskovska sestrica - sasvim ugodno. Dok radim nesto, rutina ali zanimljivo opet savladavati slicne zagonetke, samo se bolno zgrci stomak odjednom, stvori se gorcina u grudima, postane tesko... Tko li salje te "pakete", da li su meni uopce namijenjeni ili sam samo slucajni prolaznik kroz nesto lose? U mom odjelu se potakla i dogodila smjena onoga koji je sebe nepravedno postavio za sefa i taj postupak, a i rezultati pod njegovim sefovanjem nisu se ama bas nikome svidjeli. Nasa "masinerija" je prevelika sta se tice broja ljudi koji su u njoj i ono sto radimo je otislo previse daleko da bi prihvatilo njegovu igru koja tezi statici i igrama moci i pozicioniranja. Covjek se uspio doslovno sa svima posvadjati u roku od mjesec dana, ukljucujuci i one koji rade s njime (nisam!!!), tako da su ovi njegovi otisli na najvisu instancu i rekli: ili mi ili on. "Najglavniji" je bio dovoljno promucuran da odabere grupu uigranih profesionalaca umjesto "sefa", koji se usput jaaako dobro zezaju i kad mene nema - a kad mene ima onda se i ne radi bas, vise se pokusava doci do zraka i do maramica za obrisati suze (samoreklama!). Inace, najvise volim provaliti neki biser dok netko od mojih kolega nosi nesto tesko uz stepenice...(opet samoreklama!) E, ajd nazad na temu. Dakle, sada je neko diplomatsko - gentlemensko zatisje dok ovaj ne ode krajem mjeseca i vjerovatno tu "lete" svakave "rakete" sa "lijepim" mislima i osjecajima jedan prema drugome. Ima bit da je to taj sarmantni bol u trbuhu i nesanica. Ipak sam ja usko povezan sa tim ljudima i ne mogu izigravati sveca u Unholy landu. Samo ne znam kako da se otrgnem od svega toga, to ne bi bas trebao biti overshadow citavog dana. Srecom, vec je poceo vikend, a u ponedjeljak bih trebao u osvajanje potpuno novih horizonata (jel ovo gramaticki tocno?!?), u zelenilo. Ne znam, svi kazu da je jako lijepo tamo gdje cu ici, da je smjestaj u privatnom ljetnikovcu s bazenom, bivse vlasnistvo visokih americkih diplomata.
Imam novu cimericu iz Kenije, koja se zove isto kao ona bivsa cimerica iz Kenije s kojom sam zivio na Bliskom Istoku. Kad sam sinoc dosao doma iz babysittinga (o tome mozda drugi put), usao sam u kucu i osjetio dobro poznati odvratni miris mesa na vrlo vrlo specifican nacin. I tako sam saznao da je iz Kenije. Prije pola sata sam je pitao i potvrdila mi je porijeklo i sinocnje jelo. Some things never changes. Sada krecemo na party u jednu od nasih kuca, nisam htio bas, ali slavjanska sestrica me "zamolila" i predbacila nesto, dakle idemo da bude mir u kuci. Zivio vikenad! NU!
Post je objavljen 05.08.2004. u 18:42 sati.