U nedostatku vremena da temeljitije obradim temu štetne strane tehnološkog napretka, danas objavljujem samo kratak osvrt inspiriran računalnim virusima.
Što je računalni virus? Svakako, to je komadić koda napisan s namjerom izazivanja većih ili manjih šteta na računalima na kojima se nađe.
Koja je stvarna šteta od kompjuterskih virusa i tko od njih najviše trpi? Svi pomalo, reklo bi se. Ipak, mislim da je potrebno uvidjeti u kojem su segmentu djelatnosti virusi najopasniji i tko ima najviše razloga da od njih strahuje. Virusima nisu ozbiljno pogođeni obični ljudi. Vaš se svijet neće srušiti nestane li vaša zbirka XXX sličica koje ste skupljali protekle zime, ili ostatak zbirke mp3-jeva koje ste zaboravili prebaciti na CD ROM. I najgori virusi ustuknu pred komandom "format c:" (na koju su kućni korisnici ionako navikli) i problem je riješen. Od virusa zaista strahuju oni koji njihovim djelovanjem mogu najviše izgubiti - institucije establishmenta i korporacije. Poznavajući prirodu istih, je li onda sve skupa vrijedno uzrujavanja? Zašto da i mi strahujemo s onima čija je najčešća djelatnost da zastrašuju nas?
Teško je oteti se dojmu da je priroda tehnologizacije naših života dvojaka: jedan od razloga je komercijalan – pretvoriti ljude u korisnike (koliko li se samo ta riječ proširila; nitko nas više ne tretira kao mušterije ili kupce već isključivo kao korisnike) i izvući im što više novaca. Drugi je razlog mnogo perfidniji, time i opasniji: ljude treba naviknuti na tehnologiju i pod maskom iste uspostaviti globalnu kontrolu nad svakim segmentom ljudskog života. Paranoja? Nikako. Više je u pitanju racionalna primjena aksioma „ako je nešto moguće, to će se i dogoditi“. A to što se još nije treba pripisati samo dvjema stvarima: tome što tehnologija tek dostiže potreban nivo razvoja i borbi interesnih skupina koja će se od njih pokazati najjačom i uspostaviti monopol. Drugi je problem zapravo riješen: korporacije, obavještajne službe i ostale državne strukture (policija, vojska....) udružit će se jer im je interes zajednički. Kako i ne bi bio kad se u sve većoj mjeri radi o istim ljudima i interesnim skupinama....
Računalni je virus elektronički ekvivalent građanske neposlušnosti, jedna od onih sitnica koje pokazuju da nije sve kako se čini, da nema apsolutne istine i da ne treba ništa uzimati zdravo za gotovo. Ne bojte se računalnih virusa. Dok ima njih, ima i nas.
Post je objavljen 05.08.2004. u 17:00 sati.