Danas sam, malo, čitala svoj dnevnik. Zanimljivo je bilo vidjeti što sam pisala onu večer kada sam upoznala svog Muža još dok nisam bila sigurna hoće li mi postati dečko, hoće li me nazvati ili ne.
Bio mi je jako zgodan i bila sam «gotova» na prvi pogled. Jasno se sjećam kako sam ušla u prostoriju u kojoj se On ljuljao na stolici (onako kako smo se znali u školi ljuljati na stolici, iza klupe), kako je zastao kada su nam se pogledi sreli, kako je pružio ruku, kako smo se upoznali, kako sam ja glumila da me nije briga i otišla dalje, a On je došao zamnom jer su mu se, baš tada, jeli keksi, ja sam, gle čuda, bila kod kutije s keksima...A ja sam to izvela isplanirano, baš da vidim hoće li doći...
Pa naš «prvi poljubac» preko šalice kave koju smo dijelili...Zadnja šalica kave pa smo je skupa pili...Gut po gut...»Pokvarila» sam mu kavu jer sam ulila previše mlijeka (i danas mi zna reći da ulijevam puno mlijeka)...Dan prije je ostao bez vozačke (previše promila), a meni je teta radila u policiji pa sam natuknula kako mu, možda, mogu pomoći...Dala sam mu broj telefona i čekala...Već slijedeći dan je zazvonio. Ne znam je li zbog vozačke ili zbog mene : ) Ma, naravno da znam...MENE!!! Cijelo se vrijeme smijao i kužila sam da mu je neugodno.Pa naš prvi «pravi poljubac»: nakon što me otpratio do kuće (pješke jer se ništa nije moglo učiniti u vezi sa vozačkom) rekao je da ima iznenađenje za mene i pitao me je li volim iznenađenja. Kažem je «Ovisi kakva iznenađenja», a On kaže «Pa...Ja bih te poljubio...», a ja kažem «I to bi, kao, bilo iznenađenje?!» i...Poljubili smo se.
Postojalo je nekoliko trenutaka, na samom početku veze kada je veza mogla puknuti. Podsjetila me na to prijateljica koja je baš upoznala «novog potencijalnog» i užasno puno razmišlja o sitnicama..Npr.tip joj je rekao da je, u životu, napravio neke stvari zbog kojih se srami i ona je zabrinuta što bi to moglo biti...Nije sigurna želi li krenuti u dublje upoznavanje. Pa nije nazvao kada je obećao pa ovo pa ono...Mislim da nikada nije kasno odustati. (Pre)brzim odustajanjem može se odbaciti neka dobra veza. Ne mora biti za cijeli život, ali, makar, da se dobro provedete s nekim krivim dok ne naiđe onaj pravi.
Što je moglo, u mom slučaju, dovesti do brzog razlaza?
Prva stvar: dva dečka iz Muževe osnovne škole su bili moji bivši dečki i jedan od njih se, nikako, ne sviđa Mužu i činilo mu se da ako sam mogla hodati s njim da onda, zasigurno, nas dvoje nemamo ništa zajedničkog-skoro me nije, zbog toga, nazvao (ipak je odlučio, osobno, provjeriti koliko se slažemo i imamo zajedničkog. Ma, da nije On nazvao nazvala bih ja njega).
Druga stvar: Muž je rijetko kada zvao u vrijeme kada bi rekao da će nazvati (njemu ne igra veliku ulogu tuđa točnost pa misli da su i drugi takvi. Nije bio svjestan da me dovodi do granica ludila takvim ponašanjem jer da sam ja kasnila njemu to ne bi bilo ni trećinu iritartno kao meni. Vrijeme mu prolazi kao u nekoj drugoj vremenskoj zoni, ali bila sam uporna u ponavljaju koliko je meni točnost važna. «Popravio» bi se pa vratio na staro i onda ispočetka do dana današnjega).
Treća stvar: za jedan seminar na faxu trebao mi je partner ispuniti anketu. Anketa je bila o vezama i međusobnoj privlačnosti. Moju fizičku privačnost, na skali od 1-7 procijenio je sa 3!!!! I danas mu to spominjem kao »sjajnu tehniku zavođenja». Ja sam njega procijenila sa 6. Pitala sam ga tko je sedmica-Elle! Bila sam, malo, razočarana, ali nek' mu bude...Inače sam samouvjerena pa me nije obeshrabrio i «pokopao». Dosta vremena kasnije mi je priznao kako mi nije htio «dati krilla» da se ne uobrazim i pomislim kako je «reš pečen», a bio je ...: ))
Četvrta stvar: na samom početku veze jedan cijeli dan nije mu bilo traga ni glasa-zaglavio je s frendovima Bila sam jako ljuta, ali nisam odustala od njega i veze. A mogla sam...
Peta stvar: u ljutnji ja kažem svašta, što mislim i ne mislim. Znala sam reći stvari, baš ciljano, da povrijedim drugu osobu. Na to sam, odmah, upozorila Muža i rekla da mi ne vjeruje ako u ljutnji kažem da ga ne volim, ako ga provociram, i ponašam se antipatično...Tolerirao je takvo ponašanje uz moje obećanje i nastojanje da ga kontroliram. A mogao je odustati...
Mogla bih još toga nabrajati, ali tih 5 stvari je ostalo u najdubljem sjećanju, i mojem i Muževom.
Poanta posta-ponekad se i idelana osoba može ponašati na, totalno, neidealan način. Ja sam glredala kroz prste. Sa svakom novom «greškom» prsti bi se skupili, «rupa» bi bila manja. Nisam došla do točke da mi se totalno smrači pred očima. Da sam otišla, na početku, nikada ne bih saznala da neću doći do točke «totalnog pomračenja» (hmmm...zasada...nikad se ne zna).
Sada sam se sjetila kolegice s faxa koja je prekinula s dečkom jer je zaboravio da im je «mjesečnica» dana. Ona mu je nosila poklon-čokoladu, a on, začuđen, čemu ta pažnja. Bila je bijesna k'o lisica. A dečko je predivna osoba, samo a) malo zaboravljiva, b) nisu pridavali jednaku važnost «obljetnicama», c).........................
Post je objavljen 04.08.2004. u 23:49 sati.