Listajući aktualni Cosmopolitan naletio sam na sljedeći naslov: "Otkud su se stvorile obline Paris Hilton!? Oduvijek je bila ravna kao daska!"! Sad čak da uopće ne ulazim u polemike kakav je mentalitet potreban da bi tako nešto prošlo pod vijest još uvjek ostaje bolna činjenica da autorica nije imala čak ni trunku profesionalne etike, koja bi bila dovoljna da svoju neosnovanu tvrdnju, kad već sama tvrdi da nema silikone, provjeri na relevantnim materijalima, već neko vrijeme dostupnim na netu, a odnedavno barem u USA i u legalnoj distribuciji, prije nego pokuša liječiti vlastite komplekse na račun Paris Hilton!
Neko će se možda zapitati zašto sam tako siguran da se radi o autorici? S obzirom da je ipak pokazala dovoljno inteligencije da se pod rubriku ne potpiše. Pa iz više razloga. Sve da je Paris zbilja nekako i uzgojila sise, autor u tome ne bi našao ništa alarmantno! Jer njemu bi sve da je i najveći homoseksualac u povjesti zemlje, bilo savršeno jasno da se poklonjenoj sisi ne gleda u bradavice! Autora to bez težih psihičkih poremećaja nikad ne bi navelo na ovakvo ljubomorno trabunjanje! Autor zna da naizgled ravan komad odjeće može iza sebe skrivati sisu, dimenzija i više nego dovoljno raskošnih, da zagrije dušu i tijelo! Autoru je jasno kako na prirodnu sisu utječe dizanje ruku preko glave ili povlačenje ramena unazad i istezanje prsnog koša! Autor ne gaji iluzije da može nekažnjeno upotrijebiti konstrukciju "ravna kao daska" u feminističkom časopisu, bez obzira koliko točna ona bila, ako i sam nema sise! Ništa više nego što misli da može upotrijebiti riječ Nigger usred Da Hood-a, bez da je i sam crn! I na kraju, autor nikad ne bi krenuo pisati članak te tematike bez da odgleda "One night in Paris" i odmah bi mu bilo jasno da je srao bez veze! S obzirom da se ništa od navedenog nije desilo očigledno je da se a)radi o autorici i b)ona ne dopušta da činjenice stanu ispred jeftinog senzacionalizma i providnih pokušaja podizanja vlastitog, a možda i tuđeg samopouzdanja!
Iz određenih razloga nisam želio na mom blogu eksplicitno provlačiti Severinino "privatno autorsko djelo", ali sad vidim da mu to ne gine. Dakle očito je da u ovim prostorima vlada mišljenje da je jedini filmić te tematike u povijesti kugle zemaljske, onaj Severinin. Realnost je da to čak nije ni prvi film takve vrste u kojem su nastradale lokalne djevojke, jedino što tada za to nikoga nije bilo briga. Ono u čemu jest prvi je prikazivanje prenapuhane lokalne starlete koja pozira kao velika kršćanka, kako se nadrogirana jebe s tuđim mužem. Čak je i jahta iščupana direktno iz Pamelinog filma. Ono što je najžalosnije je da dok se Pamelin film odavno može uredno naći na policama videoteka, valjda jedina stvar koja je spriječila promjenu ustava koja bi zabranjivala i samo razmišljanje o Severininom privatnom autorskom djelu je ta što su dični zastupnici hrvatskog sabora bili previše zauzeti slinjenjem nad monitorima da bi održali sjednicu za koju ih se plaća te silne hiljade kuna mjesečno!
Jedini koji je cijeloj stvari pristupio s potrebnom dozom ozbiljnosti je bio Predrag Raos na svom gostovanju u Malnarovom Nightmare stage-u. I sve što mu je to donjelo je da ga opet nazivaju prostakom i idiotom silni intelektualci, koji teško da su imali jednu vlastitu misao u cijelom svom životu. Nakon toga su i u Gloriji osvanuli bombastični naslovi o tome kako su druga žrtva Lučić i njegova žena spasili svoj brak. Što me nikako nije inspiriralo na kupovinu istog lista, ali kad bih morao hipotetizirati, rekao bih da je to vjerovatno imalo nešto s tim što se njoj nije u njenim godinama počinjalo s radom u trafici ili na štandu na tržnici. A i moram priznati da uopće nisam siguran da li se muževa nevjera u drčnoj hercegovini smatra nečim vrijednim pomena, a kamoli razvoda.
I iako se ovdje svi još uvijek ponašaju i pišu kao da je to događaj zadnjih par milenija u svemiru i bližoj okolici, ostaje činjenica da je vjerovatno više klinaca posvetilo svoj prvi vlažni san silikonskim balonima Pamele Anderson, čak i bez njenog filma, nego što će Hrvata i onih koji se takvim osjećaju ikad hodati zemljom. O nekakvoj gledanosti i koji je od ta dva bio groundbreaking senzacija da ne pričamo. Nešto malo prije izlaska Severininog filma se pojavio i onaj u produkciji Paris Hilton, koji se također provlačio po CNN-u i posve sigurno nadmašio tih nekoliko milijuna potencijalnih gledatelja koliko ih ima u našoj regiji i koji bi jedva napunili veći velegrad. Ali opet dok se u istom časopisu koji nazivom pretendira na svemirski doseg, navodili i razlozi zašto ne snimiti filmić kao onaj koji su titulirali "znate na koji mislimo", niko od urednice nadolje se nije potrudio pogledati malo dalje od ruba vlastitog sela prije nego objave nebulozu poput ove. I džabe su im tu odgovori na sva pitanja svih "agenata" i "frendica" gospođice Hilton, kad su ona korisna jedino koliko i ona koja ih postavlja!
Post je objavljen 04.08.2004. u 14:52 sati.