GULIVER U KIMONU
Satiricno Akutagavino djelo " Kappa ", koje su s pravom ljubitelji japanske knjizevnosti krstili kao " Guliver u kimonu ", neprevodljivo je, upravo, zbog prefinjenosti piscevog stila.
Zbirka nastala, tako reci, nakon pisceve smrti, jer u vrijeme dok je radio na njoj, kao i na jos pet djela (Genkakuova smrt, Mirabe, Covjek sa Zapada i Zivot jedne lude ), Akutagava se definitivno odlucio na smrt. Nije iskljuceno da je, bas, ta okolnost dala " Kappi " narocit ukus. Sa te pozicije pisac je mogao sa stravicnim nemarom rugati se institucijama drzave, kojima se za zivota, nije, bas, najdublje pokoravao.
"Zemlja " Kappa ", kaze o Akutagavinom djelu predjsednik Univerziteta u Osaki i njegov nekadasnji blizak prijatelj dr Kjo Cuneto, " plod je cite uobrazilje, ali se ne moze tretirati kao utopisticka romansa. Ona je, u sustini karikatura savremenog japanskog drustva, sracunata na to da oslika autorove poglede na zivot i svijet. "
Cuneto pretpostavlja da je Akutagava izuzetno cijenio ta izmisljena bica.
" Sjecam se dana koji sam sa Akutagavom proveo pred kraj skolovanja na Carskom univerzitetu u Kjotu. On je tada zivjeo u tokijskom predgradju Tabata, i kad god sam odlazio u taj grad, odsjedao sam u njegovom domu. Obicavali smo da u njegovoj sobi na spratu razgovaramo lezeci potrbuske na asurama i sarajuci u dokolici krokije po otpacima od hartije. Mnogi Akutagavini crtezi predstavljali su kappe, mada sam ga cesce vidjao gdje crta zenske profile otmenih grckih crta. Sjecam se, isto tako, da mi je jednom prilikom pokazao crtez kappe radjen crno-bijelo tehnikom i da mi je, s izrazom ne malog zadovoljstva, rekao: ' Remek-djelo, sta velis ? To je moj portret.' "
Medjutim, japanska narodna masta obdarila je ova stvorenja razlicitim osobinama, nekad do groteske uvelicanim, koje piscu nude neiscrpan izvor gotovih simbola.
Akutagavine satira data je u obliku ispovijesti. Licnost koja prica o svojim dozivljajima i iskustvima u zemlji kappa pacijent je jedne dusevne bolnice. Svog protagonistu, pisac je, vjerovatno, lisio pameti, jer mu je bila neophodna propusnica za javnost. U djelu, naravno, nije tesko prepoznati, tek nesto, prerusenu stvarnost.
" Zlocin misli ", u to doba, uzrokovao je progon pisaca , pa oni, cija se savjest nije mirila sa postojecim, mogli su birati izmedju kazamata i cutanja, ili, mozda dekadencije i nihilizma.
Satira se osjeca i u pripovjedackom djelu. Narocito je dosla do izrazaja u novelama o katolickom misionarstvu u Japanu, samurajskom moralu i grubom porodicnom sistemu.
Medjutim, narocito obiljezje Akutagavinom radu daje poseban nacin prilaska istorijskoj gradji. Uvazava detalje i atmosferu razdoblja, a koristi se i saznanjima iz savremene psihologije.
U svakom slucaju, Rjanosuke Akutagava, koga izvan zavicaja, na zalost, znaju samo po ucescu u filmu " Rasomon " , ostaje vrlo interesantna licnost u svjetskoj knjizevnosti svojim otvorenim i, pomalo, bizarnim djelom.
Post je objavljen 04.08.2004. u 12:43 sati.