Josh jedan dan. Josh jedan prazan inbox. Nishta drugo ni za ochekivat, ali je ipak razocharavajuche. Chinjenica da je zaboravljeno. Josh jedna borba sa samom sobom da prestanem da ochekujem. I ovaj put gubim. Kao i uvjek naravno. Ni to nishta nije novo za ochekivati. Ali lakshe mi je kada ne vidim mrzhnju. Hvala ti za to..
"..zar je vazhno ko je kriv.. dok me pitash 'gdje si'.. zar je vazhno ko je kriv, kad se vech sve to desi.."
Ma nije sve tako loshe. Bar kad lupish guzicom o pod znash na chemu si. A biti gubitnik ne znachi pasti na dno. Nego ostati na njemu.
Pazish li na sebe? Pomislish li ikad na mene? Nedostajesh mi. Pozhelim rijechi "sve che bit u redu" i zagrljaj. Koliko god to smjeshno bilo, meni je to bila utjeha, uvjek. Meni je to bila ona slamka za koju sam se drzhala..
Ja... ti zhelim ispuniti zhelju..
Love always,
d.
Post je objavljen 04.08.2004. u 06:00 sati.