Još prošle godine, za svoj rođendan, u prosincu, Muž je poželio, za poklon, još jedno dijete.
Tada je Kćer imala 6 mjeseci i nije mi, uopće, padalo na pamet da rodim, tako brzo, još jednu bebu.
Nadala sam se da se Muž šali, ali nisam, skroz sigurna, da se šalio...
Prošli mjesec sam prestala dojiti Dijete i počela sam razmišljati kako bi bilo dobro da krenem sa «pilulama» kako ne bih trebala brojiti plodne i neplodne dane, osluškivati tijelo da li ovulira ili ne...Ukratko, želim da seks bude spontan, a ne planiran, proračunat...I sa gumenom barijerom između Muža i mene : )
Spomenem ja Mužu kako bih voljela krenuti s antibebi pilulama, a On se počeo meškoljiti, mrštiti..Pa sve nešto petlja kako Kćer ima 15 mjeseci pa kako bi, da sada zatrudnim, braco/seka bili dvije godine mlađi i kako je to super razlika i kako su i On i brat rođeni u razmaku od dvije godine i kako smo i ja i sestra rođene u razmaku od dvije godine i kako je to idelan razmak među djecom i bla, bla...
Ja, za sada, uopće ne razmišljam o još jednom djetetu. Postoji nekoliko razloga: dijete do treće godine traži kompletnu pažnju roditelja i prve tri godine su jako važne za djetetov razvoj i želim se potpuno posvetiti Kćeri u tom periodu, ne bi bilo fer, prema Njoj da, sada, zatrudnim; trenutno sam nezaposlena i želim se zaposliti, steći određen status u budućem poduzeću i tada planirati porodiljni; ne mogu se zamisliti kako s trbuhom «do zuba» jurcam za vrlo, vrlo, vrlo, živahnom Kćerkom; prvo dijete sam baš željela, bila sam, skroz, spremna, a za drugo nisam , sada, spremna i možda jednom budem, a možda i ne...
Muž želi dvoje djece, minimalno. Ne može zamisliti da ima, samo, jedno dijete. Mislim, i ja sam htjela troje djece, kada sam bila mlada i (luda : ) ) naivna i mislila «lako ćemo» i kako je cijela prča oko djece jako jednostavna.
Za sada mi se čini da ću početi razmišljati o drugom djetetu tek kada Kćer bude, koliko-toliko samostalna, kada je neću «zakinuti» posvećivanem pažnje malom «vrištavcu».
Pitam ja Muža zbog čega, toliko jako, želi još jedno dijete. Odgovora nema. Tek tako. Onda, nakon kraćeg razmišljanja, kaže da ne želi biti bez djece ako se Kćeri nešto desi...Živio optimizam!!!!
Totalno krivi razlog za imati dijete. To bi bilo zamjensko dijete. Dijete rezerva. Dijete «na klupi». Možeš imati i petero djece i, ako je sudbina takva, svo petero može sjediti u istom autu kada...Ne želim širiti negativne vibre na svom blog-u. Sami možete zamisliti nastavak priče.
Uostalom, smatram da je lako planirati tatama tj.muževima (generaliziram kako Muž ne bi rekao da upirem prstom u Njega : ) ). Njega nema po cijele dane doma i ne osjeti, u punini, što znači «biti roditelj». Ja sam tu u svim (ne)prilikama. I kada je On u kući ja sam «on charge» što se tiče Djeteta jer je umoran, iscrpljen i «ne znaš ti kako mi je «...A ja sam cijeli dan doma i «imam vremena za sve», k'o fol.
Lakše mi je bilo kada sam radila. Imala sam više energije za Dijete, iako se to može činiti apsurdno. Na poslu sam obavljala jednu vrstu aktivnosti, a kada bih došla kući, «prešaltala» sam se na ulogu mame i ta uloga me je odmarala. Kada sam full time mama to je zamorno. Emocionalno (a i fizički) iscrpljujuće.
Možda se predomislim, uskoro... Saznati ćete na vrijeme...
Post je objavljen 03.08.2004. u 23:58 sati.