Kaže naš premijer da će predložiti javni natječaj za komad autoceste koji je neposredno prije toga bio dodijelio Bechtelu, to je onaj isti komad auto ceste za koji smo mogli potpisati ugovor direktno a što po tumačenju naše strane ispada da moramo napraviti. Situacija je vjerojatno malo kompliciranija od one koja je ispričana u javnosti; no kako god bilo poanta je da je nekakav dogovor pao, odluka je bila napravljena, digla se hajka i odjednom se stvorio natječaj. Biti će jako zanimljivo gledati kako će Sander objasniti ovu promjenu planova (vjerojatno opet u nekom spontanom ukazivanju na dnevniku).
Oporba će odraditi svoje i nasladiti se na naglom preokretu. Ivica je već najavio press konferenciju koja je vidi čuda predviđena za popodnevni termin u 15:30h; za one koji se imalo kuže u PR (a ekipa u SDPu očigledno ima prostora za učiti) nitko normalan ne radi press konferenciju u to doba. Iako je tema važna i iako Ivica nije totalni outsider, press konferencija u 15:30 garantira da se vijest o tome što je Ivica rekao o Ivinom potezu neće pojaviti u novinama od četvrtka (naime prva izdanja u 18:00 sati već izlaze sa tiskarskih strojeva, a ako malo pozbrajamo što je potrebno učiniti prije te faze nije teško zaključiti kako su u 16:00 [što je optimalno prvo vrijeme kada novinar preko telefona može izdiktirati vijest] novine već na najboljem putu za tiskaru).
Ono što je važno primjetiti je činjenica kako je ovo treći puta za redom da je snaga javnosti uspjela promijeniti političku odluku. Prvi puta se to desilo sa Ivinim šefom osiguranja, drugi puta sa javnim partnerstvom i Sunčanim Hvarom i danas treći puta sa autocestom. Nije bitno koja su objašnjenja bila upotrijebljena (te fore ionako vjerojatno prolaze samo u HDZovom biračkom tijelu), no činjenica je da su novinari i javnost uspjeli promijeniti donesenu političku odluku. Čini se da ipak ima šanse da postanemo civilno društvo (tako nešto se nije događalo za vremena protekle vlade pa zato dajem HDZovcima mali plusić).
Druga stvar koja me danas malo štrecnula je izjava sveprisutne Jadranke kako će vlada školovati i na ostale načine financirati friškog povratnika iz nizozemske. Nije mi to baš totalno jasno budući da koliko sam razumio dotični je građanin druge države, bio je suđen za zločine napravljene u drugoj državi dok je služio u tuđoj vojsci i iako medijska slika pokazuje kako se čovjek vratio kući slobodan - ipak ne treba smetnuti s uma kako je osuđen na devet godišnji zatvor koji je odradio u pritvoru čekajući suđenje i potom okončanje žalbenog postupka. Nije mi jasno kakvu sliku to daje inozemnim novinarima kada potpredsjednica vlade javno u obliku priopćenja ili izjave obećaje kako ćemo financirati pravomoćno osuđene kriminalce (da budemo na čistu: to nije nužno moj stav, no činjenica je da je čovjek pravomoćno osuđen na međunarodnom sudu i to se neće promijeniti; postoje tisuću i dvadeset i sedam načina kako se to moglo izvesti na elegantan način a da nitko to ikada ne sazna; ovako sumnjam da će to naići na odobravanje svjetske javnosti, a osobito ne drage nam i često spominjane Carle).
Ukratko inventar današnjih događanja bi glasio; Ivo je priznao još jedan debakl, Ivica bi mogao saslušati stručnjake (s vremena na vrijeme), a Jadranka nas je vratila još jedan korak unazad.
Post je objavljen 03.08.2004. u 17:41 sati.