Što je banka kakvu danas poznajemo? Ništa drugo nego logički paradoks, nametnut od vladajuće kaste, a prihvaćen, s više ili manje volje i negodovanja, od cijelog društva.
Čime se "uspješne" banke hvale zasipajući nas bezbrojnim skupim plaćenim oglasima u svim medijima? Kao i svako poduzeće, tvrtka ili institucija u okviru kapitalističkog sustava, hvala se svojom zaradom, profitom. Tako kapitalizam funkcionira. Svaka je djelatnost na tržištu, podložna zakonitostima istog pa zašto se onda ne bi hvalila svojim rezultatima koji po mjerilima i kriterijima kapitalizma predstavljaju uspjeh? Jednostavno zato što nisu sve djelatnosti iste, premda je jedno od sredstava koje kapitalizam koristi za postizanje svojih ciljeva i to da razlike među djelatnostima izbriše. Nema razlike između humanih i nehumanih, korisnih i beskorisnih. Jedini kriterij je profitabilnost, čak i među djelatnostima čija je bit suprotna takvom iskrivljenom poimanju svijeta. Fenomen suprotan tome je lakoća prilagođavanja nekih institucija kao što je npr. crkva, takvom sustavu, iako je suština tih dviju koncepcija na papiru potpuno opozitna.
No, vratimo se bankama i promotrimo ih u tom svjetlu. Banke se dakle hvale svojom zaradom. Kako je ta zarada ostvarena? Kome ona donosi korist? Gdje je uopće logičko opravdanje zarađivanja na djelatnosti koja se temelji na manipuliranju pomoćnim medijem? Krenimo redom. Banke zarađuju na kamatama. Kamata je, naravno, izmišljotina bogatih da bi postali još bogatiji. Prodaja novčanice na kojoj piše 100 kuna po cijeni od 110. No, nije problem u njima. Bankari koriste mogućnost da zarade i rade u svoju korist. Problem je u tome što je javnost teko dresirana da joj se to čini normalno - dapače, profiti banaka se univerzalno odobravaju i pozdravljaju kao uspjeh. A zapravo se radi o novcima koje su oteli svima nama. Da, oteli i opljačkali, bez obzira što su (premda vrlo često i nisu) radili u skladu sa zakonima. A najveća je nelogičnost samo trgovanje novcem. Novac nije roba kao i svaka druga. Niti bi bankarstvo smjelo biti tretirano kao svaka druga, npr. proizvodna, djelatnost (vrhunac licemjerja banke su postigle nazvavši svoje kvaziusluge "proizvodima". To je uvreda za svakoga tko nešto doista stvara.). Novac je medij, sredstvo koje služi kao ekvivalent razmjene, a ne roba. On ne smije biti predmet trgovine jer, kao što sam gore spomenuo, 100 nije jednako 110. Radi se o najobičnijoj pljački.
Banke ne bi smjele biti niti privatne niti profitabilne. Banke bi trebale funkcionirati kao neprofitabilne državne agencije akumuliranog kapitala s isključivom funkcijom pomaganja razvoja društva i pojedinca. Sve drugo je kontraproduktivna besmislica čiji račun plaćamo svi mi.
Post je objavljen 03.08.2004. u 16:21 sati.