Na temelju jučerašnjeg iskustva danas smo krenuli na Karmapino predavanje ranije. I mada smo prilično uranili već su neki čekali u redu. Struje nestaje svakih par minuta i tada japanci vade svoje ultra moćne halogene svjetiljke i šaraju po hodniku. Mi ostali trepćemo ko zečevi pred farovima jurećeg automobila. Sa nama čeka i grupa slovenaca koju znamo sa Phowe na Sljemenu (možda i o njoj napišem nešto, ne znam, vidjet ću). Neki od njih ostaju u Bodhgayi par mjeseci, odsjedaju u burmanskom samostanu za neku siću. Upisali su tečaj tibetanskog.
T. i ja uspijevamo sjesti na tri metra od Karmape. I njega je uhvatila neka viroza.
Kasnije na klopu. Cijeli boravak u Bodhgayi protkan je gurmanskim užicima. Om Cafee je zakon. Ja se najviše davim u lassijima što je drugima izuzetno zabavno jer naručujem po tri odjednom.
Navečer se umatam za spavanje. Noći su još uvijek hladne. Od indijaca sam naučio da je najbitnije omotati vrat i glavu. Oni i po najvećoj hladnoći hodaju bosi, ali su im glave zato omotane u šalove. Na slici sam spreman za spavanje omotane glave i sa čepićem za uši u ruci.
Post je objavljen 07.01.2005. u 16:00 sati.