Knjiga koja je postala filmski klasik
Rashomon, kultni film Akira Kurosawe, po mnogima je možda i najbolje ostvarenje sedme umjetnosti svih vremena. Književni predložak po kojem je film nastao djelo je Ryűnosuke Akutagawe, velikog japanskog pisca kojeg su zapadni kritičari uspoređivali s Flaubertom i Swiftom. Njegova nam proza otkriva pravog književnog virtuoza sa Dalekog istoka
Ryűnosuke Akutagawa
U Iznevjerenim oporukama Milan Kundera tvrdi da se značaj nekog pisca može, između ostalog, vidjeti i u stvaranju nekih ključnih riječi. Takve riječi - po Kunderinom mišljenju - imaju osobinu pojma, a značenje im nadilazi značenje određeno rječnikom. Za Kafku su u tom smislu karakteristične riječi sud i proces, za Dostojevskog riječ poniženje, a za Stendhala taština. Sve su ove riječi u jeziku odranije postojale, a veliki su im pisci dali neko novo značenje. Postoje, međutim, i radikalniji primjeri. Neki su pisci, naime, stvorili posve nove riječi, a ove su ušle u gotovo sve svjetske jezike postavši neophodne za razumijevanje modernog svijeta. Češki Karel Čapek ima, da tako kažemo, autorska prava na riječ robot, a japanski Ryűnosuke Akutagawa na riječ rašomon.
Od Kurosawe do Klaića U Rječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića postoji i riječ rašomon uz koju stoji sljedeća definicija: "izraz stvoren prema japanskom filmu Rashomon (režiser Akira Kurosawa, rođ. 1910), odn. prema noveli japanskog pisca Riunosule, kao oznaka relativnosti i subjektivnosti istine: muškarac slijedi u šumi ženu koju napada razbojnik, a kasnije žrtva, napadač i svjedok pričaju svako svoju verziju događaja prema tome 'kako tko od njih gleda', pri čemu je zanimljivo da svaka verzija zvuči uvjerljivo, a uvijek su 'krivi oni drugi'." Karakteristično je ovdje da i poslovično tačni Klaić pogrešno ispisuje ime autora priče Rashomon. Film je zapravo mnogo slavniji, filmu je, uz Kurosawinu genijalnost, pomogla i epoha u kojoj je relativnost već bila jedna od ključnih riječi. U gotovo isto vrijeme kad i Kurosawin film nastale su Queneauove Stilske vježbe. Priča Rashomon, međutim, napisana je i objavljena još 1915. godine (Akutagawa je bio mladić od tek dvadeset i tri ljeta) i zapravo je skoro nevjerovatno avangardna. Nekoliko decenija prije Stilskih vježbi, u Japanu je nastalo djelo koje je izbjeglo dvije glavne mane Queneauovih crtica: beznačajnost sižea i prekobrojnost njegovih razrada. Stilske vježbe otkrivaju matematičnost i čisto formalnu fascinaciju relativnošću istine i njezinom subjektivnom uslovljenošću, dok Akutagawa (a za njim Kurosawa) bira temu koja je za njega - kako bi kazao Kiš - značajna, relevantna, uzbuđujuća, koja ga nosi, koja mu pomaže u saznavanju sveta, a u isto je vrijeme formalno inventivan.
Čudni su putevi književni Ne bi ovdje, međutim, bilo pošteno ne spomenuti jednog od najvećih književnih vizionara svih vremena, a ipak autora široj čitateljskoj publici relativno nepoznatog. Riječ je o velikom engleskom pjesniku Robertu Browningu (1812.-1889.), čija je duga poema Prsten i knjiga nemjerljivo utjecala na cjelokupnu književnost dvadesetog stoljeća: od Pounda i svih njegovih sljedbenika do Akutagawe. Akutagawa je zapravo u prozi primijenio Browningova poetska načela. Priča o utjecaju Browninga na Akutagawu nije neko nagađanje, nego gola činjenica. Poznato je, naime, da je Akutagawa prevodio na japanski Browningove stihove. Ovo je zgodna ilustracija suštinske cjelovitosti onoga što je još Goethe nazvao svjetska književnost. Najbolja književnost (i umjetnost općenito) nije zapravo nikad nacionalna. Browning je utjecao na Akutagawu, Chandler na Murakamija, a Kurosawinih Sedam samuraja u Americi postaju western klasik Sedam veličanstvenih. Samo tako, uostalom, i jeste moguće da lokalna japanska priča postane univerzalna i da pojam rašomon uđe u mnoge svjetske jezike, da se masovno koristi i varira a da mnogi i ne znaju otkud potiče.
Život i djelo Ryűnosuke Akutagawa rođen je, inače, iste godine kao i Ivo Andrić, 1892. dakle, i to u Tokyju. Otac mu je bio trgovac. Cijeli Akutagawin život, međutim, obilježilo je i promijenilo majčino ludilo. Majka mu je, naime, psihički oboljela nedugo nakon njegovog rođenja. Otac se nije mogao sam nastaviti brinuti za njega pa je dječaka usvojio ujak. Budući pisac prezivao se zapravo Shinara, no od ujaka je preuzeo prezime Akutagawa. Na tokijskom je sveučilištu Akutagawa studirao i diplomirao engleski jezik. Izvrsno poznavanje engleskog objašnjava njegovu veliku upućenost u zapadnu literaturu. Čitao je mnoge engleske i američke pisce, neke i prevodio (spomenuli smo već Browninga), ali je također važno spomenuti da je na ovaj način mogao čitati i neke strane pisce široko prevođene na engleski, a u ono vrijeme ne i na japanski. Na engleskom je Akutagawa čitao, između ostalih, Dostojevskog, Tolstoja, Baudelairea te dvojicu svojih najdražih autora, Strindberga i Flauberta. Poslije završenog studija Akutagawa je radio kao novinski urednik i kao predavač engleskog jezika, no uvijek je iznad svega bio posvećen pisanju. Život mu je, izvana gledano, bio jednoličan. Jedan je biograf zapisao kako se u Akutagawinom životopisu ističu samo datumi tiskanja priča i nazivi časopisa u kojima su priče izlazile. Od mladosti je puno pisao i objavljivao, a i slavni je Rashomon napisao - kako rekosmo - s dvadeset i tri godine. Napisao je, inače, oko stotinu i pedeset priča. Spomenimo ovdje onu čiji naziv priziva Gogolja - Nos, zatim Maramicu, Bal, Učitelja Morija… Njegov stil karakterizira tehnička virtuoznost i uglavnom mračna vizija svijeta. Jedno od posljednjih njegovih djela je dugačka novela (možemo je možda prozvati i kratkim romanom) Kappa - sviftovska storija koju pripovijeda pacijent jedne duševne bolnice. Akutagawa je pred kraj života počeo patiti od vizuelnih halucinacija, a smatra se da je ovo djelo napisano u vrijeme kad je već odlučio da se ubije. U oproštajnom je pismu naveo kako se nada da će mu dobrovoljna smrt donijeti barem mir, ako već ne sreću, a u njemu je također i rečenica gotovo identična onoj slavnoj sentenci iz romana Peščanik Danila Kiša: Živeo sam lepše i bogatije od vas. Ryűnosuke Akutagawa samoubojstvo je izvršio 24. juna 1927. godine popivši u svom tokijskom stanu overdozu veronala. U priči Rashomon svijetu je ostavio besmrtan haiku, svoj haiku, haiku spasa - u smislu borgesovskom (mislim ovdje na parabolu O spasu pomoću djela). Vrhunska vrijednost njegove literature prepoznata je širom svijeta (pomogao je tome, naravno, i Kurosawin film), a jedna od najvažnijih japanskih književnih nagrada zove se njegovim imenom. Priče o književnim ljubavima obično su rašomonski relativne, no za veliki broj književnih sladokusaca na cijeloj planeti spisak omiljenih autora nije potpun bez Akutagawe.
Post je objavljen 03.08.2004. u 12:53 sati.