Bem ti skakavca. Sinoć mi je uletija u sobu. Ležim s mirom, gledam televiziju kad me nešto škaklje po uvu. U prvi mah mi se učinilo da je to komad lancuna ča san ga podmota pod glavu pa da zbog promaje od ventilatora laprda. Ali nekako mi sumnjiv ritam, podignem glavu i pogledam u onom polumraku, kad ono nekakva beštija. Skočija san ka oparen. Nisan u prvi mah pripozna ča je, učinilo mi se da je možda veliki pauk ili škorpion. Probudila se žena, pita ča je, ja joj govorin i ona skoči da će ga opalit šlapon kad je kurvin sin poletija, počeja skakat. Kriči žena, a ja skočija na onu jednu zdravu nogu, čopija štake i kimba u hodnik. Trče žena po neku mlatačicu, mlati s njome po zraku, a ovi ka helikopter zuji po sobi. Na kraju je završija na ormaru di ga nije mogla dobavit pa je dobija smrtonosnu dozu biokila. Onako snervana moja draga zabrontula da kako ona nemore ni jednu večer normalno zaspat, da je zajebajemo ja i dica, da koji san ja to baja kad se bojim jednog skakavca. Taman san tija zaustit, da ga se ne bojim, da je to bija moment iznenađenja, da nisan baš 100% spreman brzo reagirat zbog noge a ona okrene onu bocu biokila prema meni i parilo mi se da će i mene poštrapat ka velikog gaštrapana. Oma san umuka i vratija se u posteju. Nisan moga zaspat skoro do zore. Sve su me u mislima proganjali veliki skakavci i ruke sa jumbo bocama biokila.
Gren sad popit kavu i na more.
Post je objavljen 03.08.2004. u 09:24 sati.