Eto nas i na Mahakala groblju gdje su pokopani sveti ljudi iz raznih religija na jednom mjestu. Sve svete ljude u Indiji pokapaju okomito, i ne spaljuju ih.
Kako smo uopće završili na groblju? Čista znatiželja. Provirili smo kroz neka vrata izlazeći iz kompleksa stupe i eto nam već vodiča. Neki starčić umotan u pelene maše nam rukom da ga pratimo. Jedino što ponavlja je Mahakala. Voda nas kroz labirint grobnica i izbijamo na površinu gdje su ovi grobovi na slici. Trava je prilično visoka, ne razmišljamo o zmijama, pogotovo T. kojoj zmije utjeruju smrtni strah u kosti.
Vodi nas i do mjesta na kojem redovnici režu kosu kada se zaređuju i ostavljaju je tamo. Mora da je dan prije bilo nevrijeme i raspuhalo svu kosu ili se dugo vremena nitko nije zaredio jer nismo vidjeli niti jednu vlas.
Naravno, na kraju, ispruženi dlan i uporno: "Bakshis! Bakshis! Bakshis!". S obzirom da još nemam baš pravi osjećaj za rupije dao sam mu vjerojatno tjednu plaču profesora na fakultetu u Mumbaiju, no nema veze, nama je to malo.
Post je objavljen 06.01.2005. u 16:00 sati.