Demoni uma me i dalje progone i bez obzira na sve napisano dosad neke
stvari nemogu shvatiti, jednostavno nisam spontan a htio bih biti.
Demoni koji se hrane mojim mislima , emocijama , frustracijama još su
uvjek tu još su prisutni i nešto hoće.
Hoće mi uzeti dušu. Hoće da dušu prodam vragu. Stvarno sam ponekad depresivan
kada vidim neke ljude kako uživaju a mene nema. Ima me ali kao da me nema.
Neko nezadovoljstvo se pojavilo u meni i toliko je naraslo kao da je postalo
zaseban entitet. Entitet koji kao da me tjera prema ludilu prema nekom teškom
sranju . Moram bježati od takvog razmišljanja , crnilo teško crnilo ,crnije i od
najcrnje noći..
Nemogu to dovoljno duboko izanalizirat u ovom trenutku ,nevidim korjene te
biljke zla koja raste u meni. Teško je sasjeći tu biljku ako je ne sasječeš u korjenu.
Nemogu se osloboditi, nemogu se prepustiti nečem većem od sebe.
Nemogu zračiti LJubav .
Vatra ! Element sagorjevanja svega.
Spali sebe na unutrašnjoj vatri.
Vatra , vatra je u nama, zmijska vatra Kundalini ! Kada se ona pokrene onda
izgaraju sve negativnosti.
Vjetar puše i u njemu kao da se čuju glasovi bića, onih bića koji čekaju na žrtve
negativnih misli. Koliko je demonskih igrača tu prisutno, Koliko ?
Pisano u noći konjunkcije zle zvjezde antares sa mjesecom.
Post je objavljen 01.08.2004. u 10:40 sati.