Eh...to jednostavno nije istina. Eto me sad, sa smješkom od 360 stupnjeva.U jednom od boljih raspoloženja u zadnjih 4 mjeseca. Nadam se da me neće nikaj satrati opet tak skoro.
Razmišljam o svojoj emotivnosti. Kak bi dobro bilo ići kroz život dignutoga nosa, da me nikaj ne može ubiti u pojam, da me nitko ne može povrijediti. Umjesto toga, iako prezirem cmizdravce, polako i sigurno se pretvaram u jednog. Pa to je nevjerojatno kak mene emocije brzo svladaju! Razum mi se pomuti, a često i oči od suza..grozno....
Uglavnom,sretna sam...baš je dobro bilo. Nadam se da ima istine u tome kaj sam čula od njega, da to nije samo jer je morao...i da se neće promijeniti u sljedeća 3 tjedna. Božek, pomozi mi da preživim ta tri tjedna bez da pojedem živce sebi i okolini...
hehe...i sad ti diraj i ljubi nekog drugog,pa nema šanse...ja ostajem pri svom, a po prvi puta imam osjećaj da i nije za badava...
ah..jebi ga..umjesto hladnokrvne guje,ja budem uvijek mali posrani miš.
Post je objavljen 31.07.2004. u 01:16 sati.